Iranac Ali Mohamed Amui 2000. je završio studije na Moskovskom avijacionom institutu (MAI), vodećem ruskom tehničkom univerzitetu fokusiranom na vazduhoplovno i raketno inženjerstvo. On je ekspert u oblasti gasnih turbinskih motora kakvi se koriste u putničkim i vojnim avionima, ali i u krstarećim raketama i dronovima. Po povratku u Iran, Amui je počeo da se penje u hijerarhiji vazduhoplovne industrije, pokazuje njegova stranica na Linkedinu. Do 2017. godine postao je viši rukovodilac u kompaniji Farsco, čiji su vlasnici Mahan Air, avio-kompanija koju su SAD sankcionisale zbog veza s iranskim Korpusom islamske revolucionarne garde (IRGC). Vašington je 2020. uveo sankcije samom Farscu, optužujući ga za ilegalnu nabavku helikoptera američke proizvodnje. Mohamed Hoseinpur Kanmiri se vratio u Iran 2022. posle nekoliko godina provedenih u Rusiji, gde je 2015. počeo da studira na Državnom univerzitetu u Sankt Peterburgu. On i njegov savetnik u Rusiji, viši istraživač Roman Bogdanov, razvili su metod za merenje odnosa izotopa uranijuma i torijuma u uzorcima prirodnih minerala. Ta saradnja je deo šireg partnerstva koje datira još iz ranih 1990-ih, kada je Rusija počela da pomaže Iranu u izgradnji njegovog nuklearnog programa i jedine nuklearne elektrane Bušer. Ratovi u Ukrajini i Persijskom zalivu sve su više povezani, kaže stručnjakinja za odnose Rusije i Irana Kanmiri je u Iranu koristio metod na rudi iz Saganda, glavnog iranskog nalazišta uranijuma. Onlajn reference ukazuju da sada radi u iranskoj Organizaciji za atomsku energiju ili pridruženom institutu za nuklearna istraživanja koji je pogođen zapadnim sankcijama. Obrazovni i profesionalni putevi Amuija i Kanmirija teško da su usamljeni slučajevi: decenijama Rusija obučava iranske stručnjake i pomaže im da pokrenu svoje naučne karijere u oblastima koje imaju praktičnu primenu u odbrambenoj industriji i nuklearnim aktivnostima. Analiza objavljenih istraživanja za poslednjih 10 godina koju je sprovela Sistema, istraživačka jedinica Ruskog servisa RSE, pokazuje da su Rusija i Iran nastavili da sarađuju u oblastima od posebnog značaja za iransku odbrambenu industriju. To sada uključuje ne samo tradicionalne oblasti poput raketnog pogona i obogaćivanja uranijuma, već i tehnologije koje se koriste i u ratu Rusije protiv Ukrajine i u ratu SAD i Izraela s Iranom, kao što su elektronsko ratovanje, GPS spufing radi obmanjivanja navigacionih sistema i veštačka inteligencija za dronove. "To je dugogodišnji cilj Iranaca – da mogu da imaju pristup takvim informacijama ili bilo kojoj vrsti informacija2, u nuklearnoj oblasti, ali i "u drugim osetljivim oblastima poput veštačke inteligencije, svega što se tiče vazduhoplovstva”, rekla je Nikol Grajevski (Nicole Grajewski), s pariskog univerziteta Sciences Po i autorka knjige iz 2024. o odnosima Rusije i Irana. "Nijedan od iranskih istraživačkih poduhvata, posebno s njihovim doktorandima koji odlaze u inostranstvo, nije u potpunosti apolitičan", rekla je Grajevski za RSE u telefonskom razgovoru. "Većinu vremena oni imaju neku vrstu veze s vladom ili neku vrstu skrivenih motiva". Isto važi i za pojedine ruske tehničke istraživačke institute, dodala je ona, ali i napomenula: "Uopšteno govoreći, Iran je bio zemlja koja je tražila više saradnje od Rusije, za razliku od Rusije prema Iranu". 'Naši prijatelji u Rusiji' "U mnogim slučajevima imamo određeni stepen samodovoljnosti u odbrani", rekao je 2020. tadašnji ministar spoljnih poslova Irana Mohamed Džavad Zarif. "U nekim slučajevima imamo ozbiljne potrebe za saradnjom u oblasti naoružanja s našim prijateljima u Rusiji i drugim zemljama". Obim akademskih veza varirao je s geopolitičkim vetrovima i usponima i padovima odnosa između Rusije i Irana – i njihovih odnosa sa Zapadom. Broj Iranaca koji studiraju na ruskim univerzitetima naglo je porastao otkako je predsednik Vladimir Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu 2022. Rusko-iranske vojno-industrijske veze su u centru pažnje usred tog rata, koji se sada bliži petogodišnjici, i rata SAD i Izraela s Iranom koji je počeo u februaru. Ruski predsednik Vladimir Putin i iranski predsednik Masud Pezeškijan rukuju se tokom susreta na marginama Šangajske organizacije za saradnju u Biškeku, 1. septembra. Pored granata i druge municije, Iran je obezbedio mnoge dronove koje je Rusija koristila u ranijim fazama invazije, mada Rusija sada proizvodi domaće verzije koristeći istu tehnologiju. Stručnjaci kažu da je to dvosmerna ulica: Moskva je takođe davala Teheranu informaciji o nadogradnji dronova. Osim toga, Rusija je navodno pružila Iranu obaveštajne i druge informacije kako bi mu pomogla da gađa američke objekte u regionu Persijskog zaliva tokom rata. List Fajnenšel tajms (The Financial Times) je ovog meseca objavio da Rusija tajno pomaže Iranu da razvije napredne supersonične krstareće rakete od 2023. Saradnja u raketnom inženjerstvu počela je 90-ih, kada su ruski instituti i kompanije pomagali Iranu u razvoju njegove prve domaće balističke rakete. Što se tiče avionskih motora, Iran ima iskustva u njihovoj popravci i proizvodnji pojedinačnih delova, ali nikada nije masovno proizvodio mlazni motor pune veličine za civilne avione. Ono što jeste savladao u toj oblasti su mali gasni turbinski motori – Amuijeva specijalnost – napravljeni za krstareće rakete i dronove. Saradnja tokom rata Dok je Amui dublje ulazio u svet iranske avijacije povezane s odbranom, nikada nije prestajao da objavljuje sa svojim starim saradnicima u Rusiji. On je 2016. bio koautor rada o zaštitnim premazima za lopatice turbina s drugim Irancima i nastavnikom na MAI. Onda je 2021. ponovo je objavio – ovog puta pod zastavom iranskog univerziteta povezanog s Centrom za istraživanje odbrambene tehnologije i nauke koji je direktno povezan s iranskim Ministarstvom odbrane. Izrael je bombardovao kampus povezan s istom mrežom 2025, a američka vojska je to povezala s iranskim nuklearnim programom. Nije jasno da li je Amui imao stalno mesto na iranskom univerzitetu. Sistema je pokušala da kontaktira njega i druge Irance koji su studirali u Rusiji i koji se pominju u ovom izveštaju, ali niko od njih nije odgovorio. Taj rad iz 2021. sadržao je i druga imena, uključujući Alekseja Bojcova, šefa odeljenja na MAI-ju koji takođe savetuje ruske državne odbrambene i svemirske gigante Rosteh i Roskosmos. Amui nije bio jedini iranski naučnik koga je Bojcov obučavao: najmanje još četiri se pojavljuju u istom istraživačkom radu. Da li je Putinov 'Kaspijski ekspres' nova linija spasa između Rusije i Irana? SAD su 1999. godine, godinu dana pre nego što je Amui završio studije u Rusiji, uvele sankcije grupi ruskih univerziteta za koje se sumnjalo da pomažu Iranu u razvoju raketne i nuklearne tehnologije, uključujući MAI. One su ukinute 2010, tokom "resetovanja" odnosa s Moskvom pod predsednikom Barakom Obamom (Barack) i samo tri dana pošto su se Rusija i SAD dogovorile o novom zajedničkom paketu sankcija usmerenih na Iran. Od kraja 2000-ih do početka 2010-ih, vojna saradnja između Rusije i Irana se generalno smanjivala. To se, međutim, promenilo nakon što se Vladimir Putin vratio na predsedničku funkciju 2012. Početkom 2015, Moskva i Teheran su potpisali novi sporazum o vojnoj saradnji. U narednim godinama, ova vrsta saradnje je ponovo počela da raste i dodatno je skočila tokom ruske invazije na Ukrajinu. Do 2025, skoro 10.000 Iranaca je studiralo na ruskim univerzitetima – što je povećanje od 42 odsto u odnosu na samo dve godine ranije. Zajednički radovi ruskih i iranskih naučnika i dalje su ređi od onih s evropskim ili američkim istraživačima, ali i to se menja. Na nekim velikim tehničkim univerzitetima, poput ITMO-a u Sankt Peterburgu, iranski koautori su skoro sustigli Nemce do 2025. godine – dok je pre rata Nemačka bila glavni istraživački partner Sankt Peterburga. Ometanje signala Dokumenti koje je pregledala Sistema pokazali su da akademski istraživači iz Rusije i Irana takođe rade zajedno na ometanju i obmanjivanju (spoofing) GPS signala, tehnologiji koja blokira ili lažira GPS signale. Iran to koristi od početka 2010-ih za odbranu od napada raketama i dronovima i za zbunjivanje navigacionih sistema neprijateljskih aviona i brodova. Mohamed Reza Mosavi, profesor elektrotehnike na iranskom Univerzitetu za nauku i tehnologiju, jedan je od najobjavljivanijih istraživača GPS-a u toj zemlji. Mosavi je 2016. napisao rad zajedno sa Stepanom Šafranom, ruskim naučnikom koji vodi inženjerski deo projekta razvoja radio-navigacione i komunikacione tehnologije. Jedan od partnera projekta je kompanija koja, između ostalog, proizvodi dron Orlan-10 i iste godine je bila pogođena američkim sankcijama zbog pomaganja ruskoj vojnoj obaveštajnoj agenciji, poznatoj kao GRU, u elektronskom špijuniranju. Amir Tabatabai, postdiplomac s teheranskog univerziteta, otišao je 2015. u Rusiju da studira u laboratoriji koju je osnovao Kai Bore (Borre), danski stručnjak za satelitsku navigaciju koji je preminuo 2017. godine. Ta laboratorija se nalazi na Univerzitetu Samara, velikoj tehničkoj školi udaljenoj oko 860 kilometara od Moskve. Autokrate udružene u CRINK kao prepreka SAD i zapadnim demokratijama Tabatabaijeva rana istraživanja bila su fokusirana na GLONASS, ruski sistem za satelitsko pozicioniranje koji Iran takođe koristi za poboljšanje preciznosti svojih balističkih raketa. Njegova laboratorija u Teheranu već je imala funkcionalan GLONASS prijemnik pre nego što je stigao u Rusiju. Tabatabai i Mosavi su 2016. objavili rad u časopisu u vlasništvu ruske odbrambene kompanije koja proizvodi mornaričke navigacione sisteme. Oni su u članku predložili algoritam za otkrivanje napada GPS spufingom i naveli su da su napravili lažni signal kako bi testirali koliko dobro funkcioniše algoritam. Tabatabi nije jedini iranski naučnik povezan s tom ruskom laboratorijom. Među ostalima su student Šervin Behzad Far, istraživačica Zejnab Kuhi i profesor Hadi Šahrijar Šahhoseini, visoki zvaničnik na Tabatabaijevom univerzitetu u Teheranu. Ruski državni medij Sputnjik 2021. je objavio intervju sa Sejedom Hasanom Zabihifarom, iranskim postdiplomcem na prestižnom Moskovskom državnom tehničkom univerzitetu Bauman. On je međunarodne sankcije Iranu nazvao "represivnim", rekavši da je zamrzavanje iranske imovine u inostranstvu ostavilo manje sredstava za nabavku delova za njegov rad na robotici. Bauman je jedan od vodećih ruskih istraživačko-razvojnih centara za primenu veštačke inteligencije u tehnologiji dronova. Naučnici s tog univerziteta su 2026. objavili monografiju o računarskom vidu za precizno autonomno upravljanje bespilotnim letelicama (BPL), u kojoj se pominju tehnologije tipične za vojne dronove – automatsko otkrivanje ciljeva i sisteme za praćenje. Osoblje univerziteta osoblje takođe objavljuje radove o autonomnoj navigaciji zasnovanoj na veštačkoj inteligenciji, kako za dronove, tako i za kopnene robote. Zabihifar je od 2014. do 2018. studirao u Moskvi, gde su on i njegov profesor koristili modele klatna za razvoj adaptivnih algoritama neuralnog upravljanja – što predstavlja način za stabilizaciju nestabilnih sistema koji se može primeniti na dronove i druga bespilotna vozila. Tokom boravka u Moskvi, Zabihifar i kolege s njegovog matičnog univerziteta u Iranu su razvili algoritam upravljanja za bespilotno podvodno vozilo. Takvi autonomni roboti se koriste u civilnoj okeanografiji, ali imaju i vojnu primenu, poput izviđanja. Posle diplomiranja, Zabihifar je radio u ruskim državnim kompanijama, uključujući u banci. U Iran se vratio 2023. i sada radi kao vanredni profesor na Univerzitetu za nauku i tehnologiju. Invazija na Ukrajinu pokrenula je novi talas američkih sankcija protiv ruskih univerziteta. MAI-ju su uvedene sankcije 2022. zbog nabavke američke robe u svrhu podrške ruskoj vojsci, a 2024. zbog obuke osoblja za vojnu industriju. SAD i EU su takođe sankcionisale druge ruske univerzitete iz sličnih razloga, uključujući Bauman. Pentagon je 2025. dodao ove univerzitete, zajedno s nekoliko drugih, na crnu listu koja zabranjuje bezbednosne ugovore i saradnju s navedenim entitetima.

Bilo bi važno da se ruskom predsedniku Vladimiru Putinu sudi u Moskvi, da bi se na taj način rusko društvo suočilo sa zločinima tokom rata u Ukrajini, poruka je Jegora Skovorode, urednika nezavisnog ruskog medija Mediazona. Srbiju, gde je sa njim razgovarao Radio Slobodna Evropa (RSE), posetio je u danima nakon sahrane osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Mladić, ratni komandant Vojske Republike Srpske koji je služio doživotnu kaznu za genocid, sahranjen je 7. septembra uz vojne počasti i prisustvo državnih zvaničnika, dok su se njegovom kovčegu poklonile hiljade ljudi. Skovoroda povlači paralelu između odnosa zvaničnog Beograda i Moskve u suočavanju sa ratnim zločinima. "Kada sam saznao za ovo sa Mladićem, pomislio sam da bi meni bilo veoma važno ne da Putinu sude u Hagu, već da se protiv njega i njemu bliskih ljudi održi suđenje pred ruskim sudom", ističe on. Dodaje da bi se na taj način rusko društvo suočilo sa zločinima u Ukrajini, koje su ruske snage počinile od invazije na tu zemlju 2022. godine. Može li novi tribunal pozvati Rusiju na odgovornost zbog zločina u Ukrajini? Skovoroda je za RSE govorio i o tome kako izgleda njegov život u egzilu, budući da je Mediazona odlukom vlasti u Rusiji proglašena za 'stranog agenta', što je urednicima i novinarima tog portala onemogućilo boravak u matičnoj državi. U Srbiji je bio na festivalu dokumentarnog filma "Nezavisni glas iz Rusije u egzilu" u Novom Sadu. Filmovi, iza kojih stoji Mediazona, prikazani su u saradnji sa filmskim studiom raz/rez. Govore o Rusiji nakon invazije na Ukrajinu i žrtvama koje taj rat nosi. Svoja zapažanja o životu u egzilu za RSE je podelila i antiratna aktivistkinja i feministkinja Ekaterina Šlikova. U Srbiju se doselila 2022. zbog neslaganja sa ratom i Putinovom politikom. Najveći deo publike na festivalu u Novom Sadu bili su ljudi koji su se odselili iz Rusije Putinovi protivnici 'pod lupom' ruskih i srpskih obaveštajaca Radio Sslobodna Evropa: Od početka invazije na Ukrajinu iz Rusije su desetine hiljada ljudi došle da žive u Srbiji. Oni čine i najveći deo publike na festivalu. Međutim, mnogi od onih koji su se doselili ovde klone se toga da javno govore o svojim stavovima o invaziji i Putinovom režimu. Zašto je to tako? Ekaterina Šlikova: Mislim da na antiratne aktivnost Rusa u Srbiji utiču različiti faktori. Glavni je to što je peta godina od početka invazije, ljudi su iscrpljeni, samo žele da žive svoje živote i to je sve. Uložili smo toliko truda da se rešimo Putina dok smo bili u Rusiji. A rezultata nema. On je i dalje na vlasti. Takođe, u Srbiji postoji to veliko prijateljstvo između srpske Bezbednosno-informativne agencije (BIA) i ruske Federalne službe bezbednosti (FSB). Mislim da i to utiče. Istovremeno, antiratni pokret Rusa u Srbiji se ne meša u srpsku politiku. Zbog neslaganja sa Putinovom politikom, Ekaterina Šlikova je 2022. napustila Rusiju i došla da živi u Srbiji RSE: Kako je, kao nekome ko je zbog Putinove politike napustio Rusiju, živeti u Srbiji gde ga deo građana doživljava kao prijatelja? Šlikova: Ovde sam upoznala mnogo sjajnih ljudi koji misle da je rat loš, da je Putin veoma loš čovek i koji nas podržavaju. Na primer, kada smo u Novom Sadu organizovali komemoraciju povodom godišnjice smrti Alekseja Navaljnog, mnogo građana Srbije nas je podržalo. Ali, s druge strane, desilo se i to da su neki momci portret Navaljnog sa te komemoracije bacili u kantu za smeće. Iz godine u godinu Putin u Srbiji najpopularniji. Zbog čega? Slobodni mediji bez budućnosti u Rusiji RSE: Gospodine Skovoroda, imate više od 17 godina iskustva u izveštavanju o represiji pod aktuelnim režimom u Rusiji. Koja je najveća promena u odnosu na period pre invazije na Ukrajinu? Jegor Skovoroda: Pre invazije, mogao sam da radim u Rusiji. Ponekad to bilo opasno, ali je i dalje bilo moguće uprkos svoj cenzuri, ogromnim kaznama protiv medija i krivičnim postupcima protiv novinara. Ali posle invazije to više nije moguće. Imali smo izbor – da budemo ućutkani ili da nastavimo kao i do sada. Ako nastavljamo, moramo da evakuišemo ceo tim. Odlučili da ne možemo da stanemo, jer imamo jedan ugledan i profesionalni mediji. Tako je u martu 2022. ceo tim napustio Rusiju. "Imali smo izbor – da budemo ućutkani ili da nastavimo kao i do sada", priča za RSE ruski novinar Jegor Skovoroda Inače, već je 2021. bila teška godina za medije u Rusiji. Mnogi su bili označeni kao strani agenti. Tako da je mnogo novinara napustilo Rusiju još pre nego što je počeo rat. RSE: Vaš mediji je u avgustu, po drugi put, u Rusiji označen kao 'strani agent'. Koliko je teško, i profesionalno i lično, raditi i živeti sa saznanjem da ne možete da se vratite u svoju zemlju? Skovoroda : Profesionalno je teško, jer sam kao urednik uvek zabrinut za naše novinare na terenu. Mi i dalje imamo mnogo ljudi koji tajno rade u Rusiji. Krijemo njihova imena, ali oni su naše oči i uši tamo. Kao novinaru, teško mi je svakog dana zbog toga što ne mogu svojim očima da vidim neke stvari i ne mogu da razgovaram sa ljudima u Rusiji. Rusija proširuje registar 'stranih agenata' novim imenima Lično, nije toliko teško. Naravno, nedostaju mi prijatelji i neka konkretna mesta u Rusiji. Ali osećam da je to nostalgija za nečim što više ne postoji. Verujem da ako bih danas odleteo u Rusiju, pronašao potpuno drugačiju zemlju. Možda bi neke zgrade bile iste, ali atmosfera, ljudi, sve bi mi bilo mnogo drugačije. 'Beležimo svako ime' RSE: Mediazona, zajedno sa BBC Russian, godinama sastavlja evidenciju ruskih vojnika poginulih u Ukrajini. Kako se taj vaš rad doživljava unutar Rusije? Skovoroda : Veoma je zanimljivo, jer su ljudi u Rusiji, bilo da su za rat ili protiv njega, veoma zainteresovani za ovaj projekat, zato što je to jedini izvor koji pokušava da prebroji ljudske žrtve. Postoje ukrajinske procene koje su obično previše optimistične, a od ruskih vlasti nemamo čak ni lažnu procenu gubitaka. Ove godine smo pokrenuli i sajt na kojem možete da pronađete konkretna imena. Ponekad dobijamo pisma od ljudi koji definitivno nisu protiv rata i koji nas obaveštavaju da je njihov otac, brat ili muž poginuo i mole nas ga dodamo na našu listu, jer smatraju da treba da bude zapamćen. Rusija suzbija fotografisanje grobova koji otkrivaju stvarnu cijenu rata Mnogi od njih ne razmišljaju o korenima samog rata, niti o tome koliko je on pogrešan. Mi tim projektom želimo da pokažemo koliko je ovaj rat razoran. Ali zajedno sa BBC-jem i grupom volontera – nažalost, ne govorimo mnogo o njima jer su anonimni, ali oni su ogroman i važan deo ovog rada – radimo i na tome da se ljudi zapamte. RSE: To radite i kroz vaš mediji koji se bavi i ratnim zločinima, politički motivisanim suđenjima, kršenjima ljudskih prava. Deo toga dokumentovan je i u filmovima koji su prikazani na festivalu. Koliko je važno, ali i teško sačuvati sećanje na istinu kada režim na vlasti odlučuje šta sme, a šta ne sme da bude zapamćeno? Skovoroda: Ako govorimo, na primer, o političkim zatvorenicima, iz meseca u mesec postaje sve teže, jer su nam važan izvor politička suđenja, a sudovi postaju sve zatvoreniji za javnost i novinare. S druge strane, ljudi u Rusiji su sve više uplašeni. Tužna stvar je što su pre invazije advokati ili aktivisti za ljudska prava smatrali da javnost u tim situacijama može da pomogne. Danas shvataju da to uopšte ne pomaže i da obično stvari čini još gorim. Trenutno znamo mnogo zanimljivih ili šokantnih priča koje još uvek ne možemo da objavimo. Možda ćemo to uraditi kasnije, kada bude bezbednije. U situaciji kada vaš rad ne može da promeni sudbinu neke osobe, mislim da radimo za budućnost, da prikupimo i sačuvamo svako sećanje. Filmovi, iza kojih stoji Mediazona i koji su prikazani na festivalu u Novom Sadu, govore o Rusiji nakon invazije na Ukrajinu i žrtvama koje taj rat nosi RSE: Šta se događa sa sećanjima ljudi koji se ne slažu sa verzijom događaja koju promovišu ruske vlasti, konkretno u Rusiji? Mogu li ta sećanja da prežive? Skovoroda: Vidimo da je politika ruske vlade takva da oni pokušavaju da promene i ranije narative. Na primer, pokušavaju da izbrišu neke tragove sećanja na Veliki teror i sovjetsku represiju. Naš film "Poslednja adresa" govori o uništavanju malih spomen-obeležja žrtvama Velikog terora i o aktivistima koji pokušavaju da sačuvaju te tragove sećanja. To pokazuje da u Rusiji i dalje ima mnogo ljudi koji žele da sačuvaju sećanje i mislim da će ono na neki način opstati. Takođe osećam da i mi u emigraciji radimo nešto slično. Nedavno sam napisao knjigu o torturama sa kojima su se ljudi suočavali i političkoj represiji koji su se dešavali pre desetak godina i da kroz njih pokažem šta se danas događa sa Rusijom. Na festivalu je prikazano pet antiratnih filmova koji svedoče o vremenu nakon početka ruske invazije na Ukrajinu Kako će se Rusija suočiti sa ratnim zločinima? RSE: U Srbiji i drugim zemljama bivše Jugoslavije i dalje postoje duboko suprotstavljena tumačenja ratova iz devedesetih i zločina koji su počinjeni. Mislite li da bi se Rusija mogla suočiti sa sličnim podelama oko toga kako će se rat u Ukrajini pamtiti? Skovoroda: Da. Mislim da smo to videli u slučaju ratova u Čečeniji u Rusiji, jer je postojala manjina koja je pokušavala da razume šta se zaista dogodilo i da proceni posledice svih tih ratnih zločina ruske vojske i čitavog tog talasa terorizma i tako dalje. U budućnosti, mislim da ćemo, ako Rusija ikada bude slobodna i na neki način demokratska, imati veoma različite pristupe istoričara, novinara, publicista i drugih o ratu u Ukrajini. 'Nema izlaza': Rusija vraća teško ranjene u bitke u Ukrajini RSE: Šta vi mislite, Ekaterina? Vi ste svedočili svim tim različitim mišljenjima i polarizaciji ovde u Srbiji? Šlikova: Jedna bivša nastavnica istorije iz Banjaluke mi je rekla da u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i drugim zemljama okruženja postoji mnogo različitih školskih udžbenika istorije. Svaka zemlja ima svoju verziju istorije i ne postoji konsenzus. Dakle, to dolazi od vlasti, ne od običnih ljudi. I mislim da ćemo u Rusiji imati iste probleme. 'Nacionalna čitanka' za časove rodoljublja u školama RSE: Ako se osvrnemo na nedavnu sahranu Ratka Mladića, koji je osuđen za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini, a koji je u Srbiji ispraćen uz državne počasti, šta nam srpsko iskustvo govori o tome koliko je važno da se jedno društvo pravovremeno suoči sa svojom ratnom prošlošću i zločinima počinjenim u njegovo ime? Šlikova: Za mene je to slična situacija kao u Rusiji. Ako razgovarate sa tipičnim Rusom ili Srbinom o ratovima ili ratnim zločincima, naravno da će on ili ona reći: To je užasno, rat je strašan i ne želim da bude rata u svetu, ili nešto slično, veoma pacifistički. Ali od vlasti dobijaju drugačiju poruku. U Rusiji je to da se Rusi uvek bore protiv zla i da uvek moramo da se borimo sa nekim, na primer sa Zapadom i njegovim 'pogrešnim' vrednostima. Ruski disident Čerkasov: Lanac nekažnjivosti ruskih ratnih zločina doveo do invazije na Ukrajinu Slično je situaciji u Srbiji. Dakle, većina problema dolazi od vlasti, a ne od običnih ljudi. Skovoroda: Kada sam saznao za ovo sa Mladićem, pomislio sam da bi meni bilo veoma važno ne da Putinu sude u Hagu, već da se protiv njega i njemu bliskih ljudi održi suđenje u Moskvi, pred ruskim sudom. Diskusija o važnosti kuture sećanja i suočavanja sa ratnom prošlošću nakon prikazivanja filmova na festivalu u Novom Sadu Mislim da bi možda bilo bolje kada bi svi ti ljudi bili izvedeni pred sud u Srbiji, pred srpski sud i u ime srpskog naroda. Najlakše je reći: "Zli Zapad, oni su uzeli naše ljude i stavili ih u zatvor". To ne pomaže u suočavanju sa zločinima.

Kontrola Iran nad Ormuskim moreuzom mesecima mu je pružala značajnu prednost u odnosu na mnogo moćnije Sjedinjene Američke Države. Međutim, ta kontrola slabi, premda se to još uvek ne odražava na globalna energetska tržišti. Sada se još jedna ključna tačka globalnog transporta, stotinama kilometara dalje na drugoj strani Arapskog poluostrva, pojavljuje kao potencijalni front u sukobu. Akcija kojom su Huti, svrstani uz Iran, zauzeli lučki grad Moka na Crvenom moru, kao i izveštaji o njihovom napredovanju ka moreuzu Bab el Mandeb, iznenada su dali Jemenu novi značaj u širem sukobu. Trenutak u kojem se to dešava posebno je značajan za Saudijsku Arabiju. Zbog poremećaja u saobraćaju kroz Ormuz, Rijad se sve više oslanja na rute preko Crvenog mora za transport nafte na svetska tržišta. Izvoz saudijske sirove nafte morskim putem kroz Bab el Mandeb, prema izveštajima, bio je osam puta veći od marta do sredine jula nego u istom periodu prošle godine. Sljedeće žarište u iranskom ratu? Tjesnac Bab Al-Mandab uz obalu Jemena Prisustvo Huta blizu tog moreuza toj grupi pruža potencijalno moćno sredstvo za ugrožavanje saudijskih interesa, a Iranu daje još jedan mehanizam uticaja na regionalne tokove energenata i globalni pomorski saobraćaj. To je, pored napada Huta na saudijsku energetsku infrastrukturu ove nedelje, "doprinelo daljem rastu cena nafte, što je sve vreme i bio cilj Teherana", rekao je Hamidreza Azizi, viši analitičar za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi (International Crisis Group) koji živi u Belgiji. "Stoga se može očekivati da će ovi događaji dodatno ohrabriti Teheran da se drži svojih zahteva i zauzme još prkosniji stav prema Sjedinjenim Državama", rekao je on za RSE. Ulazak Hutija u iranski rat pojačava strah od dodatne krize Ponovno pojavljivanje Huta takođe ukazuje na ograničenja američke kampanje protiv te grupe. Uprkos višenedeljnim intenzivnim američkim vazdušnim udarima usmerenim na rukovodstvo, naoružanje i vojnu infrastrukturu Huta prošle godine, ova grupa je zadržala sposobnost da pokrene veliku kopnenu ofanzivu i ugrozi ključne pomorske puteve. Međutim, to ne znači nužno da je Teheran naredio ofanzivu Huta. Iranski saveznik, ne samo proksi Huti su čvrsto svrstani uz Iran i primili su značajnu pomoć u vidu iranskog oružja, obuke, obaveštajnih podataka i tehničke podrške. Osoblje iz Irana tako je, prema izveštajima, pomagalo u usmeravanju vojnih operacija Huta. Ipak, predstavljanje ove grupe isključivo kao iranskog proksija nosi rizik od zanemarivanja onoga što trenutnu situaciju čine tako složenom. "Uvek sam posmatrao odnos Huta s Iranom kao strateško partnerstvo i to je sada još više slučaj nego ranije", rekao je Azizi. Pokret Huta ima svoje liderstvo, interese, ideologiju i računicu. Nastao je iz unutrašnjih političkih i verskih sukoba u Jemenu, mnogo pre aktuelnog sukoba između Irana i SAD. Ta grupa je više puta pokazala da je sposobna da donosi odluke nezavisno od Teherana, čak i kada te odluke na kraju služe iranskim strateškim interesima. U Kongresu razmatrane veze Rusije i Kine s Hutima koje podržava Iran Uprkos višegodišnjem iranskom pokroviteljstvu, Huti "imaju svoje lokalne i, sve više, regionalne ambicije, i sebe vide kao samosvojnu regionalnu silu", navodi Azizi. Uspon pokreta Huta usledio je pošto je libanski Hezbolah, nekada moćni iranski partner, pretrpeo ozbiljne gubitke dok Izrael nastavlja da razbija njegovu infrastrukturu na jugu Libana. "U tom kontekstu, napredovanje Huta moglo bi da podigne moral pristalica Islamske Republike, kako u samom Iranu, tako i širom njene regionalne mreže", ocenio je Azizi. "To bi takođe moglo da pomogne u ublažavanju šireg slabljenja iranske mreže uticaja u regionu". Napredovanje Huta, dobici Irana Iranu nije nužno potrebna kontrola nad Hutima da bi ta grupa delovala kao moćno sredstvo iranskog uticaja. Ako Huti učvrste svoje dobitke duž zapadne obale Jemena, Teheran bi mogao imati koristi od pritiska na moreuz Bab el Mandeb, bez potrebe da direktno zatvara drugi međunarodni plovni put. Otvaranje Ormuskog moreuza lakše nego vraćanje povjerenja, kaže pomorski analitičar Tallis S druge strane, rat Hutima takođe pruža određene mogućnosti. Slom odbrambene linije jemenske vlade oko grada Moka pruža toj grupi priliku da proširi njene teritorijalne i vojne pozicije na obali Crvenog mora, istovremeno jačajući njen status u regionu. Svaka pretnja pomorskom saobraćaju može istovremeno da posluži ciljevima Huta u Jemenu i širem sukobu Irana s Vašingtonom i njegovim partnerima u regionu. "Činjenica je da trenutno obe strane vide korist u koordinaciji i istovremenoj eskalaciji", rekao je Azizi. On je dodao da usled napredovanje Huta, Iran nema potrebu da se direktno sukobljava sa Saudijskom Arabijom, dok ometanje pomorskog saobraćaja kroz moreuz Bab el Mandeb i napadi Huta na saudijska energetska postrojenja "ne bi imali isti uticaj kao sada da Ormuski moreuz već nije bio pod pritiskom Irana". To takođe stavlja Saudijsku Arabiju i SAD pred težak izbor. Snažan vojni odgovor mogao bi da gurne Jemen iz paralelnog sukoba u aktivno poprište rata s Iranom, što bi potencijalno moglo da izazove nove napade Huta na saudijsku teritoriju i infrastrukturu. Međutim, ako se Hutima dozvoli da učvrste svoje pozicije, postoji rizik da pokret neprijateljski nastrojen prema Rijadu ojača svoj položaj u blizini jedne od ključnih pomorskih tačaka od strateškog značaja u svetu. Ova dilema je posebno ozbiljna pošto SAD već pokušavaju da upravljaju sukobom čije se ekonomske posledice protežu daleko izvan Bliskog istoka. Poremećaji u snabdevanju naftom i pomorskom saobraćaju doveli su do rasta troškova energenata i transporta, preteći da podstaknu inflaciju i dodatno opterete već krhku globalnu ekonomiju. Značaj događaja u Jemenu zato ne leži samo u činjenici da su Huti zauzeli još jedan strateški važan grad. Reč je o tome da bi taj rat mogao da stvori još jednu tačku pomorskog pritiska u trenutku kada je ona prva – Ormuski moreuz – postala ključna za globalnu ekonomiju.

Anthropic je izjavio da je spriječio pokušaje Irana, Kine i drugih zemalja da koriste svoje modele umjetne inteligencije (AI) za širenje državne propagande i špijuniranje etničkih manjina i disidenata. To je prema najnovijem izvještaju o obavještajnim podacima o prijetnjama kompanije AI objavljenom 11. septembra, koje pokriva incidente od decembra 2025. do avgusta. U izvještaju se takođe navodi da su kriminalci, državne institucije i naučnici, uključujući one u Rusiji i Kini, koristili AI modele poput Claudea i Geminija za dizajniranje projektila i bombi, kao i za stvaranje smrtonosnih patogena. 'Kognitivno ratovanje' Kompanija Anthropic je imenovala nekoliko iranskih državnih institucija za koje tvrdi da koriste njihove modele vještačke inteligencije za oblikovanje javnog mnijenja unutar i izvan zemlje. Ti subjekti uključuju Organizaciju za islamsku kulturu i komunikacije, koja djeluje pod Ministarstvom kulture i islamskog vodstva i nadgleda službenu iransku kulturnu diplomatiju i međunarodne odnose u inostranstvu, Kancelariju za islamsku propagandu, vjersku organizaciju i Organizaciju za islamsku propagandu, vjersku i kulturnu grupu. Lego, hip-hop i dipfejkovi: Kako Iran koristi veštačku inteligenciju da oblikuje javno mnjenje na Zapadu Anthropic je optužio institucije za vođenje kampanja "kognitivnog ratovanja" i promovisanje narativa koje je stvorio moćni Korpus islamske revolucionarne garde, elitna grana iranskih oružanih snaga koja igra istaknutu ulogu u politici i ekonomiji. "U svakom slučaju, operacija se oslanjala na model Claudea za izradu planova kampanje, priručnika o doktrini, sistema likova/persona, baza podataka o ciljevima i ministarske planske dokumentacije", navodi se u izvještaju Anthropica. "Korištenje modela na ovaj način omogućilo im je generisanje složenih organizacijskih okvira i sredstava za koje bi inače bio potreban potpuno opremljen ured programa". U jednom slučaju, Organizacija za islamsku kulturu i komunikacije koristila je Claudea za "dovršetak organizacijskih planova" za državni sprovod ubijenog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija koji se održao od 3. do 9. jula, navode iz Anthropica. Alat za regrutovanje Anthropic je takođe rekao da je poremetio "operaciju uticaja" Mujahedin-e Khalq (MEK), prognane opozicione grupe koja želi svrgnuti Islamsku Republiku i koju Teheran smatra terorističkom organizacijom. Operacija, rekla je kompanija za umjetnu inteligenciju, "koristila je zajedničkog AI agenta za lažno predstavljanje stvarnih ljudi i regrutovanje unutar Irana." "Operacija je uspješno pretražila preko 500 kanala društvenih medija kako bi izgradila detaljne profile pojedinaca unutar Irana", navodi se u izvještaju. Lansiran GPT-5, kao 'značajan korak ka umjetnoj superinteligenciji' "Zatim su te mete grupisali po gradu, dobi, zanimanju, političkoj pripadnosti i istoriji hapšenja što bi im vjerovatno pomoglo da prilagode svoje poruke specifičnoj publici". Operacije nadziranja Anthropic je rekao da je takođe poremetio operacije državnih aktera, uključujući Iran, koji su koristili Claude za "izgradnju, vođenje i na druge načine olakšavanje nadzornih operacija". U jednom slučaju, akteri sa sjedištem u Iranu koristili su Claude za izgradnju i implementaciju zlonamjernog proširenja na softveru Firefox koje je prikupljalo identitete korisnika s društvenih mreža, rekla je kompanija za umjetnu inteligenciju. U drugom slučaju, iranski akter koristio je Claude za analizu stotina hiljada objava na društvenim mrežama i odabrao za praćenje 39 opozicionih profila. "Operateri su bile državne organizacije koje su ciljale istu dijasporu i disidentske zajednice koje su i ranije bile meta režima", rekla je kompanija Anthropic.

Desetine hiljada ljudi učestvovalo je u protestnom skupu koji je u utorak organizovan u Prištini, u znak podrške bivšim liderima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), kojima se sudi pred Specijalnim sudom u Hagu. Skup je održan povodom 18. godišnjice nezavisnosti Kosova. Organizatori su ponovili da nisu usmjereni protiv bilo koga, već za "kolektivno dostojanstvo" naroda Kosova.

Teorija koju Specijalno tužilaštvo koristi da poveže Hashima Thacija i trojicu saoptuženih sa navodnim zločinima može se protezati daleko izvan četvorice osoba na optuženičkoj klupi. Tako ocjenjuje Timothy Waters, profesor prava na Univerzitetu Indiana i stručnjak za međunarodno krivično pravosuđe, koji je radio i na slučaju Slobodana Miloševića pred Tribunalom za bivšu Jugoslaviju. U intervjuu za RSE, Waters kaže da je "udruženi zločinački poduhvat" teorija koja omogućava povezivanje optuženih sa zločinima za koje se ne tvrdi da su ih sami počinili. "Upravo zbog toga se ova teorija i kritikuje", kaže on, dodajući da je najteži dio dokazati vezu između zločina i osoba kojima se sudi. Dana 16. septembra, Specijalizovana vijeća u Hagu trebala bi izreći prvostepenu presudu bivšim liderima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK): Hashimu Thaciju, Kadriju Veseliju, Rexhepu Selimiju i Jakupu Krasniqiju. (Zdesna nalijevo) Hashim Thaci, Kadri Veseli, Rexhep Selimi i Jakup Krasniqi, februar 2026. Za šta se terete Thaci i ostali? Optužnica sadrži deset tačaka: šest za zločine protiv čovječnosti i četiri za ratne zločine. Ona, između ostalog, uključuje optužbe za progon, nezakonito ili proizvoljno pritvaranje, hapšenje i zadržavanje, okrutno postupanje, mučenje, ubistva i prisilne nestanke. Prema optužnici, navodni zločini počinjeni su najmanje od marta 1998. do septembra 1999. godine, na više lokacija na Kosovu i na sjeveru Albanije. Tužilaštvo tvrdi da su Thaci, Veseli, Selimi i Krasniqi bili dio "udruženog zločinačkog poduhvata", čiji je cilj bio preuzimanje i vršenje kontrole nad cijelim Kosovom putem, između ostalog, zastrašivanja, zlostavljanja, nasilja i uklanjanja onih koji su smatrani protivnicima. Navodne žrtve uključuju Srbe, Rome i Albance koji su smatrani protivnicima OVK. Waters kaže da se tehnički sudi četvorici pojedinaca, ali da se implikacije teorije na kojoj se slučaj zasniva mogu protezati mnogo šire. RSE : Profesore Waters, za početak bih vas želio pitati: šta je zapravo na suđenju u ovom slučaju – pojedinci ili i verzija Tužilaštva o načinu na koji je djelovala OVK? Waters : To je veoma dobro pitanje. Naravno, postoji tehnički odgovor i jedan širi. Tehnički, samo su ovi pojedinci na suđenju. Cijela ova oblast prava zasniva se na ideji da se sudi pojedincima, a ne grupama ili državama. Dakle, to je suština ovog projekta: tvrdnja da je odgovornost individualna. Ali, prilično sam skeptičan prema tome da se stvari mogu tako lako razdvojiti. U praksi se ovakvi procesi često posmatraju kao nešto mnogo šire – kao neka vrsta optužnice protiv političkog pokreta ili ratnog pokreta. To nije ništa novo. Dešavalo se u mnogim ovakvim procesima, još od Nirnberga, a možemo se vratiti čak i do Prvog svjetskog rata. Uvijek je postojala ideja da se ova suđenja ne tiču samo pojedinaca, već i šireg sukoba i društava koja stoje iza njega. To je, takođe, neka vrsta posredne podrške ovom projektu... jer postoji ono što danas nazivamo "lawfare" [upotreba prava kao sredstva u širem sukobu]. Dakle, to je nešto neizbježno u ovakvim procesima: oni uvijek na kraju dobiju šire značenje od same odgovornosti pojedinaca koji sjede na optuženičkoj klupi. Ellis: Presuda Thacija i ostalih, mogla bi biti presedan za međunarodnu pravdu Kada individualna odgovornost ide dalje od pojedinca RSE : Koliko je za konačnu odluku važna rasprava o tome da li je OVK bila koordinirana ili fragmentirana? Timothy William Waters Waters : Još ne znamo konačnu odluku, tako da možemo samo nagađati koliko će ovo pitanje biti presudno. Ali, gledajući kako je ova teorija korištena u drugim slučajevima, riječ je o veoma važnom dijelu. Ljudi poput Thacija nisu optuženi da su direktno počinili djela. U ovakvim slučajevima jedno je dokazati da je neko ubio ili mučio neku osobu. Teže pitanje je utvrditi odnos između onih koji su počinili djela i ljudi u vojnoj ili političkoj strukturi. Ovdje imamo osobe za koje se ne tvrdi da su same počinile ili direktno naredile zločine, ali koje su, prema Tužilaštvu, imale neku vrstu komandnog ili odlučivačkog odnosa prema njima. Teorija na kojoj je Tužilaštvo zasnovalo slučaj zove se "udruženi zločinački poduhvat". To je veoma složen pravni koncept. On omogućava da se mnogo ljudi poveže sa grupom krivičnih djela, tako što jedna osoba snosi pravnu odgovornost za zločine koje su počinili drugi – čak i za zločine za koje možda nije ni znala. Najpoznatiji primjer s druge strane sukoba je slučaj Slobodana Miloševića. Četvrt veka od ekstradicije Miloševića: U Hagu neosuđen, u Srbiji rehabilitovan Njemu je suđeno na osnovu teorije "udruženog zločinačkog poduhvata", koja je obuhvatala ratove na Kosovu, u Bosni i Hrvatskoj. To je stvorilo široku teoriju koja omogućava povezivanje velikog broja ljudi i djela unutar istog poduhvata. Ista teorija koristi se i ovdje. Ne govorim to nužno kao kritiku, već da objasnim da ona Tužilaštvu daje mogućnost da ide veoma daleko, a da nije potrebno dokazati direktnu vezu između svakog optuženog i svakog zločina. Upravo zbog toga se ova teorija i kritikuje. Toliko je široka da može stvoriti narativ koji povezuje optužene s veoma širokim spektrom djelovanja OVK. I to nas vraća na vaše prvo pitanje: sudi li se četvorici pojedinaca ili se sudi mnogo širem poduhvatu sa zajedničkim ciljem, tokom kojeg su počinjeni zločini? To je i razlog zašto se ovakvi procesi mogu doživljavati kao napad na širi pokret. Na Kosovu mnogi ljudi ovo vide kao napad na oslobodilački rat i pokret koji je stajao iza njega. Da li griješe što to vide na taj način? Nije na meni da to kažem. Zašto je veza sa zločinima najteži dio? RSE : Mogu li sudije utvrditi da su zločini počinjeni, ali da Tužilaštvo nije uspjelo povezati ih sa četvoricom optuženih? Waters : Da, to je svakako moguće. Jer, upravo je to teorija koja nastoji stvoriti vezu između zločina i optuženih. Ono što se dogodilo izuzetno je važno: neko je ubijen, neka porodica je uništena i, naravno, to se mora dokazati. Ali, često je lakše dokazati sam zločin. Možete imati tijela pronađena u bunaru, ljude ubijene sa vezanim rukama na leđima... Neko ih je ubio i često se može utvrditi ko je to učinio. Ponekad postoje čak i videosnimci. Tužilaštvo traži šest godina zatvora za Thacija zbog ometanja pravde, odbrana traži njegovo oslobađanje Ono što nemamo jeste videosnimak koji može pokazati vezu između tog zločina i nekoga poput Thacija. Ako je on, naprimjer, pregovarao u Francuskoj, kakav je njegov odnos prema nečemu što se u to vrijeme ili kasnije dešava na terenu? Mnogo sam radio na slučaju Miloševića. On nije bio fizički prisutan na mjestima gdje su se vodili ti ratovi. Veza sa njim gradila se, iako taj proces nije okončan, kroz razgovore, naređenja i odnose sa drugim ljudima. Dakle, upravo te veze moraju biti dokazane. Jer, u mnogim od ovih slučajeva postojanje zločina nije najspornije pitanje. Teški dio je dokazati odnos između tih zločina i ljudi kojima se sudi. A za dokazivanje toga koristi se teorija koja se može protezati na veoma veliki broj ljudi. Formalno, niko ne kaže da se OVK nalazi na suđenju. Na suđenju su ova četvorica ljudi. Ali, teorija koja se koristi ne završava nužno s njima; logično, njene implikacije mogu se proširiti i na mnoge druge ljude. To ne znači da će se tim ljudima suditi. Ali, razumljivo je da implikacije takve teorije mogu izazvati zabrinutost jer se tiču načina na koji ljudi gledaju na ono za šta su se borili. Dva narativa, jedna presuda: Kako će se pamtiti Oslobodilačka vojska Kosova posle suđenja u Hagu? RSE : Znači li to da bi bilo veoma teško dokazati takav udruženi zločinački poduhvat? Waters : Dokazati vezu jedne osobe sa nizom događaja je složeno. Ova teorija omogućava da teret dokazivanja bude lakši. Ne govorim to kao kritiku, već samo opisujem kako funkcioniše. Da bismo to ilustrirali, možemo razmišljati o tome kako su sudovi promijenili pristup slučajevima seksualnog nasilja ili iskazima djece. U nekim slučajevima promijenjeni su načini dokazivanja ili standardi koje treba ispuniti, jer je prihvaćeno da sudovi historijski, recimo, nisu dovoljno vjerovali iskazima žena koje su prijavljivale seksualno nasilje. Standardi se mijenjaju s ciljem da se dođe do istine. I ova teorija pokušava učiniti nešto slično. Ona kaže da bi trebalo da postoji lakši, niži teret dokazivanja kako bi se došlo do istine koja stoji iza tih događaja. Da li to treba činiti ili ne, teško je pitanje. Ja samo kažem da je to njen cilj i efekat: ona olakšava dokazivanje veze. Postoji i stara šala o "udruženom zločinačkom poduhvatu": "Šta zapravo znači 'udruženi zločinački poduhvat'? Odgovor: Jednostavno, osudi sve." Jer, ova teorija može se protezati veoma široko. To pokazuje i zašto je tužioci vole, a branioci ne. Ako ste kritični prema nekom sudu, možete ovo vidjeti kao instrument koji Tužilaštvu previše olakšava posao. 'Četrdeset pet godina zatvora': Šta pokazuje zahtjev Tužilaštva? RSE : Tužilaštvo traži po 45 godina zatvora za svakog optuženog. Šta nam to govori o načinu na koji Tužilaštvo procjenjuje težinu ovog slučaja? Waters : Zahtjev za 45 godina, vjerujem, signalizira da Tužilaštvo ovaj slučaj smatra izuzetno ozbiljnim. Ali, način na koji se određuju kazne pred ovim sudovima veoma je teško razumjeti, jer iza njih ne postoji jasna teorija. I to nije problem samo međunarodnih sudova. I u nacionalnim sistemima određivanje kazne je veoma složeno. Ili postavite stroga pravila pa završite s davanjem sličnih kazni za veoma različite slučajeve, ili ostavite mnogo prostora za procjenu i tada se postavlja pitanje: koliko godina neko zaslužuje za genocid – 40 ili 20? A za zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine – 40, 20 ili 10 godina? Ko to može odrediti? To nije pitanje koje se lako može prevesti u moralne kategorije. Krivica ili nevinost: Šta se mijenja nakon presude? RSE : Ako budu proglašeni nevinim, šta bi to govorilo o slučaju Tužilaštva? Waters : Ako budu oslobođeni, to može značiti da je pravda zadovoljena i da bismo time trebali biti zadovoljni, jer cilj nije da ljudi budu osuđeni po svaku cijenu. Ali, može se posmatrati i sasvim drugačije. Jedan od problema koje imam s ovim sudovima, još od devedesetih, jeste to što... oni bi trebalo da budu sudovi koji primjenjuju zakon i vode pravične postupke, i ja vjerujem da uglavnom jesu takvi. Ali, iza njih postoji i širi projekat: ideja da oni treba da donesu pravdu. A ta pravda se često doživljava kao nešto što se može postići samo kroz osuđujuće presude. Zbog toga se oslobađajuća presuda ne mora nužno smatrati dokazom da je sistem funkcionisao kako treba; može se smatrati i neuspjehom. Naravno, to se dešava i u nacionalnim sistemima. Nisam čuo nijednog tužioca koji izgubi slučaj i kaže: "Drago mi je što pravosudni sistem funkcioniše". Tužioci žele dobiti slučaj, jednako kao i odbrana. Ali, pitanje je šire od toga. Unutar cijelog ekosistema diplomatske i podrške civilnog društva oko ovih sudova, kao i među samim njihovim osobljem, postoji ideja da je uloga suda da donese presude koje doprinose utvrđivanju istine o tim sukobima. Dakle, ovi sudovi imaju i narativnu funkciju, a oslobađajuća presuda ne služi toj funkciji na isti način. Zbog toga mislim da bi se oslobađanje doživjelo kao veliki neuspjeh, iako bi sigurno bilo ljudi, na Kosovu i drugdje, koji bi ga pozdravili. RSE : A ako budu proglašeni krivim? Šta bi takva presuda značila za OVK i rat na Kosovu? Waters : Osuđujuća presuda bi, prije svega, bila presuda protiv četvorice pojedinaca, koji bi potom imali pravo na žalbu i, ako presuda ostane na snazi, izdržavali izrečene kazne. To je zasebna činjenica. Ali, mislim da bi neki akteri, naprimjer u Srbiji, takvu presudu tumačili kao dokaz nezakonitosti OVK u cjelini. Dok bi, koliko ja razumijem, a vi to znate mnogo bolje od mene, na Kosovu većina aktera vjerovatno odbacila presudu kao nelegitimnu. Hiljade ljudi u Prištini na protestu podrške bivšim liderima Oslobodilačke vojske Kosova Ako se to dogodi, to bi bilo potpuno u skladu s onim što smo vidjeli u drugim suđenjima za ratove u bivšoj Jugoslaviji. Te presude gotovo uvijek se tumače kroz etničku pripadnost. Možete prepoznati kojoj strani neko pripada po tome kako reaguje na sudske procese u Hrvatskoj, Srbiji ili Bosni. To me vodi do još jednog zaključka: jedna od stvari za koje smo nekada mislili da će ih ovi sudovi postići – stvaranje novih narativa koji bi pomogli pomirenju – potpuno je podbacila. Oni ne ispunjavaju tu funkciju. I zašto bismo očekivali da će ovaj sud to učiniti, posebno u ovom slučaju? Ovo je u potpunosti međunarodni sud i, po mom mišljenju, nametnut izvana. Znam da je formalno dio pravosudnog sistema Kosova, ali ga finansiraju, kontrolišu i čine stranci. Da se ovo dogodilo prije 150 godina, nazvali bismo to vrstom kapitulacije: vanjski sud nametnut jednoj državi. Kako se može očekivati da ga kao legitiman doživljavaju ljudi kojima je nametnut? Meni se to čini veoma malo vjerovatnim. 'Sudovi nisu donijeli pomirenje' RSE : Na osnovu vašeg rada na slučaju Miloševića, gdje završava individualna krivična odgovornost, a gdje počinje historijski sud? Waters : Vjerujem da je granica između toga nejasna. U teoriji, ovi sudovi bave se samo individualnom krivičnom odgovornošću. Ali, ako pogledamo kako su sami doživljavali svoju ulogu, posebno od devedesetih godina, oni su sebe često vidjeli i kao institucije koje iznose širi historijski i politički važan narativ. Neki od tih sudova čak su u svojim statutima imali zapisano da treba da doprinesu pomirenju. I Tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) otvoreno je sebe vidio, naročito u početku, kao sud koji će pomoći pomirenju. To podrazumijeva mnogo veću ulogu od pukog utvrđivanja pravne odgovornosti pojedinca. Vremenom su te ambicije smanjene, dijelom zato što je postalo jasno da sudovi ne postižu ono što se od njih očekivalo. Kada je ICTY završio svoj rad, njegovi predstavnici su sami priznali da pomirenje između nekada zaraćenih strana u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu nije postignuto. Prema mom mišljenju, to je čak i potcjenjivanje. Postignuto je veoma malo – možda je u nekim slučajevima situacija čak postala gora. Dakle, ambicije ovih sudova ne podudaraju se nužno s onim što oni stvarno mogu postići. Ne želim sugerisati da se upravo to događa i ovdje. Mislim da su ovi sudovi naučili da imaju skromnije ciljeve. Specijalizovana vijeća predstavljaju mnogo ograničeniji poduhvat – i po obimu i po ambicijama. RSE : Šta će, prema Vašem mišljenju, u ovoj presudi imati najveći značaj: ishod, pravno obrazloženje ili ono što će ostati kao historijski zapis? Waters : Mislim da će historijski zapis biti najmanje važan. Ne vjerujem da će se ljudi obraćati ovom sudu kako bi razumjeli svoju historiju. Obratit će se vlastitim narativima, porodicama, obrazovanju i društvu kako bi razumjeli šta se dogodilo. Teško mi je zamisliti da će ovaj sud promijeniti mišljenje ljudi na Kosovu ili u Srbiji o onome što se dogodilo. Ishod će vjerovatno imati politički značaj. Oslobađajuća ili osuđujuća presuda uticat će na politiku na Kosovu, u regiji i potencijalno u Sjedinjenim Državama, u onoj mjeri u kojoj će Sjedinjene Države obraćati pažnju. Pravno obrazloženje bit će važno prvenstveno unutar same oblasti međunarodnog krivičnog prava. Ovaj slučaj zasniva se na teoriji "udruženog zločinačkog poduhvata" i pravnici će željeti vidjeti kako je sud tretirao tu teoriju: koje je dijelove prihvatio, koje odbacio i da li je izmijenio ili razvio neku pravnu doktrinu. U toj oblasti pažnja se često usmjerava upravo na ta pitanja: nove pravne teorije, proširenje obima zločina ili proceduralne promjene. Svaka presuda detaljno se analizira kako bi se vidjelo šta znači za međunarodno krivično pravo i za buduće slučajeve. Ali, skeptičan sam da to ima jednaku važnost izvan pravnog svijeta. Najvažnije posljedice imat će sam ishod i način na koji će različiti akteri politički koristiti oslobađajuću ili osuđujuću presudu. RSE : Ovih dana vidjeli smo da je Ratko Mladić, osuđen za genocid, sahranjen uz državne počasti u Srbiji. Kakav je Vaš komentar? Waters : U slučaju Mladića, veza sa komandnom strukturom bila je mnogo direktnija. Imali smo snimke; bio je tamo, bio je general, izdavao naređenja. Pa ipak, pogledajte reakciju. Cijelo suđenje, postupci i pravni argumenti nisu imali značaja za ljude koji sud ne smatraju legitimnim. I pogledajte drugu stranu: ni Bošnjaci nisu zadovoljni, jer je za njih presuda bila nedovoljna – genocid je priznat samo za Srebrenicu, a ne i za druga mjesta. Dakle, ko u tom dijelu svijeta smatra ovo dobrim ishodom? Kojoj je strani ovaj proces doprinio pomirenju ili stvaranju nove stvarnosti? Umjesto toga, imamo državnu sahranu i Mladića koji se tretira kao heroj. Meni to govori mnogo više od onoga što se dešava unutar sudnice. Možda bi trebalo da imamo ova suđenja zato što su proceduralno pravična ili zato što mogu proizvesti pravedan rezultat. Ali, ona su izuzetno skupa ako je to jedini cilj. I mislim da je bolje kada sama društva vode ove procese. Suđenje u Srbiji, čak i decenijama kasnije, imalo bi veću vrijednost od svega ovoga. Čak i ako vjerujemo da ova suđenja vrijede, pitanje ostaje isto i za ljude kojima se sada sudi: jesu li počinili ova djela i, ako jesu, zaslužuju li kaznu? Naravno, ako se optužbe dokažu. Ali, to ne znači nužno da je ovo najbolji ili najkorisniji način da se to učini. U vezi s tim sam veoma skeptičan. RSE : Koja je onda alternativa? Waters : Da, to je veoma dobro pitanje. Čak radim na knjizi, a jedan od mogućih naslova je "Just Doing Something" ("Jednostavno nešto uraditi"). Jer, uprkos svim problemima i dokazima da ovi sudovi ne funkcionišu onako kako se očekuje, na kraju se uvijek kaže: "Da, ali moramo nešto učiniti". Ali, "nešto učiniti" može značiti i da se ovo ne radi. Može značiti da se uradi nešto drugo, pa čak i da se sačeka. Sjećam se razgovora s nekim Hrvatima koji su mi rekli: "Da nije bilo Tribunala za bivšu Jugoslaviju, mi u Hrvatskoj ne bismo sami vodili ove procese". Moj odgovor je bio: "Možda je to tačno. Ali, zašto ne sačekati dok ne budete spremni?" Možda se to neće dogoditi još nekoliko decenija. Ali, nametanje procesa izvana neće ga nužno ubrzati. Naravno, postoje i kontraargumenti. Neko drugi može reći da ovi sudovi podstiču promjene, i u nekim slučajevima možda zaista to čine. Ali, na Balkanu postoje snažni razlozi za sumnju da to ikada može funkcionisati. Zato je jedna alternativa da međunarodna zajednica uopće ne interveniše putem ovakvih sudova, polazeći od ideje da dolazak grupe stranih sudija kako bi utvrdili šta se dogodilo neće donijeti mnogo koristi ako samo društvo nije spremno suočiti se sa svojom prošlošću. Ako jednog dana bude spremno, tada bi takav proces mogao imati vrijednost. Ja bih bio sasvim zadovoljan i da ovi sudovi ne postoje. To je moja oblast, ali ne mislim da oni postižu mnogo. Umjesto njih, mogli bi se podsticati domaći procesi i razmišljati o oblicima koji nisu vezani za suđenja. Zašto ne pisanje historije? Obrazovni projekti? Postoji mnogo načina na koje se društva suočavaju sa svojom prošlošću, a koji nemaju veze sa sudovima. Suđenja su formalni pravni procesi, ali se odvijaju unutar političkog i društvenog konteksta. Potrebno im je takvo okruženje da bi funkcionisala. Ako društvo nije spremno da se angažira oko takvog pravnog procesa, on neće pustiti korijenje. I mislim da je upravo to problem ovdje. Problem je na Kosovu, u Srbiji i, na naročito izražen način, u Bosni. Možemo se vratiti i na Njemačku i Nirnberg. I to je bio proces nametnut izvana, a postoje istraživanja koja pokazuju da ima vrlo malo dokaza da su Nijemci bili uvjereni njime. Promjene u stavovima njemačkog društva ne vidimo sve do šezdesetih godina. I pitanje je: da li se to dogodilo zbog Nirnberga ili zbog prolaska vremena i brojnih drugih promjena? Nijemci su počeli voditi i vlastita suđenja, a to je vjerovatno bilo korisnije. Ali, ni suđenja nisu bila glavni faktor. Bio je to mnogo širi proces društvenih promjena. Dakle, promjena je moguća. Tokom mnogih decenija Njemačka je postala jedno od društava najposvećenijih suočavanju s tom prošlošću. Ali, to se možda nije dogodilo zato što joj je nametnuto suđenje. Možda se dogodilo zbog mnogo šire društvene transformacije.

Nedavna američka akcija u kojoj je onesposobljeno pet iranskih naftnih tankera u Ormuskom moreuzu otkrila je na nešto više od samog zaoštravanja sukoba između Vašingtona i Teherana. Ona je ukazala na sve više isprepleten sistem za izbegavanje sankcija koji povezuje Iran i Rusiju – mrežu brodova, menadžera, posrednika i trgovačkih ruta – koji, prema rečima ukrajinskih zvaničnika i američkih stručnjaka za sankcije, Zapad više ne može da tretira kao dva odvojena problema. Tri od pet tankera – "Kaviz", "Charminar" i "Riesco" – imala su direktne veze s ruskom "flotom u senci" za prevoz nafte, rekao je Vladislav Vlasijuk, komesara za sankcije ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog. Sva tri su prevozila rusku naftu i pristajala u ruske luke, rekao je Vlasijuk za Radio Slobodna Evropa 10. septembra. "Riesco" je, kako je naveo, prevozio i rusku i iransku naftu i učestvovao u prebacivanju tereta s broda na brod, uključujući i na druge brodove pod sankcijama. "Rusija i Iran imaju dugu istoriju saradnje i njihove mreže za izbegavanje sankcija se sve više preklapaju", rekao je Vlasijuk. Da li je Putinov 'Kaspijski ekspres' nova linija spasa između Rusije i Irana? Filip Lak (Philip Luck), direktor Ekonomskog programa u Centru za strateške i međunarodne studije i bivši zamenik glavnog ekonomiste Stejt departmenta SAD, opisao je taj sistem direktnije: "Ne postoje ruska flota u senci i iranska flota u senci. Postoji jedna flota u senci koja omogućava prodaju iranske i ruske nafte". Tankeri povezani s Moskvom "Kaviz" je plovio između ruskih luka Ust-Luga i Novorosijsk i ima istoriju isključivanja sistema za automatsku identifikaciju, koji omogućava vlastima i drugim plovilima da prate kretanje brodova. Vlasijuk ga je povezao sa kompanijom Fractal Marine DMCC, mrežom uključenom u transport ruske nafte posle uvođenja zapadnih sankcija. "Charminar" je više puta pristajao u ruske luke, uključujući u Ust-Lugu, Primorsk, Visock i Sankt Peterburg. Vlasijuk je naveo da je taj brod povezan s brodskom mrežom kojom upravlja iranski biznismen u sektoru nafte Mohamad Hosein Šamkani. Nakon što je Velika Britanija uvela sankcije kompaniji Fractal Marine, brodovi povezani s tom mrežom prebačeni su pod upravu drugih operatera, dok su njihove aktivnosti povezane s ruskom naftom nastavljene, rekao je Vlasjuk. "Riesco" ilustruje dvosmernu prirodu ove trgovine. On je prevozio i rusku i iransku naftu i učestvovao u prebacivanju tereta s broda na brod, u čemu su učestvovali i drugi brodovi pod sankcijama. Prema rečima Vlasjuka, sva tri tankera su pod sankcijama Ukrajine i SAD. "Kaviz" je takođe pod sankcijama Evropske unije, Velike Britanije, Kanade i Švajcarske. Vlasjuk nije procenio koliki su ovi brodovi doneli prihode Rusiji. Njihov značaj, kako je naveo, ogleda se u tome što pomažu da ruska nafta stigne na globalno tržište uprkos ograničenjima koja su uvele zapadne zemlje. "Ti brodovi su deo infrastrukture koja je omogućavala da ruska nafta nastavi da stiže na globalno tržište uprkos sankcijama, čime je Rusija sačuvala važan izvor prihoda", rekao je on. Za Ukrajinu, i sama ta infrastruktura je meta. "Isti brodovi, kapetani, operateri, posrednici i pomorske rute koriste se za transport i ruske i iranske nafte", rekao je Vlasjuk. Jedna flota, dve trgovine naftom Lak je istakao da posledice prevazilaze okvire ova tri broda, zato što Rusija i Iran prodaju naftu mnogim istim tržištima. To stvara izazov za one koji kreiraju politiku sankcija: mere usmerene na trgovinu naftom jedne zemlje mogu uticati i na drugu, budući da dele istu logistiku. "Dakle, ako želite da izvršite veći pritisak na Iran, istovremeno vršite veći pritisak i na Rusiju", rekao je Lak. "A ako vršite veći pritisak na Rusiju, vršite ga i na Iran. U pitanju je potpuno isti problem". To pitanje je postalo još urgentnije kada je Vašington počeo da kombinuje ekonomski pritisak na Teheran s direktnim vojnim akcijama. SAD navode da su iranski tankeri deo tajne mreže koja pomaže u finansiranju iranske Korpusa islamske revolucionarne garde i njenih proksi snaga. Napadi su usledili posle iranskih napada na američke pomorske snage, dok je državni sekretar Marko Rubio (Marco) upozorio da će Vašington odgovoriti na eventualne buduće napade. SAD i Iran razmenili napade na brodove, cene nafte rastu iznad 100 dolara po barelu Ova konfrontacija takođe pojačava pritisak na tržišta energenata. Vašington i Teheran se nadmeću za uticaj u Ormuskom moreuzu, kroz koji je pre rata prolazila otprilike petina svetskih isporuka nafte. Za Kijev, napadi na tankere pokazuju zašto su pomorske mreže postale sve važnija meta sankcija. "Sve dok je ova infrastruktura operativna, postojaće i mogućnosti za izbegavanje sankcija", rekao je Vlasjuk. Ukrajina vidi širu vezu između Rusije i Irana Ovo se dešava u trenutku dok Vašington razmatra proširenje mogućnosti za ograničavanje ruskih prihode od energenata i na mreže koje pomažu Moskvi da izbegne sankcije. Predlog zakon o sankcijama Rusiji i Iranu usvojen je u Senatu 7. avgusta sa 86 glasova za i 11 protiv. On je usmeren protiv ruske "flote u senci" i uvodi dodatne sankcije ruskim zvaničnicima i finansijskim institucijama, i ovlašćuje predsednika da uvede carine do 100 odsto na robu iz zemalja koje su veliki kupci ruske nafte i gasa, kao i iz zemalja umešanih u izbegavanje sankcija. Takođe, ovim predlogom zakona se za pet godina produžava važenje postojećeg Zakona o sankcijama Iranu. Budućnost ovog predloga zakona u Predstavničkom domu je neizvesna, ali Ukrajina navodi da bi on mogao da posluži kao sredstvo pritiska na Rusiju, čiji su prihodi od energenata i dalje ključni za finansiranje rata. Na brifingu održanom 10. septembra u organizaciji Dvopartijskog kongresnog kokusa za Ukrajinu, ukrajinski otpravnik poslova u Vašingtonu Denis Sienik pozvao je članove Kongresa da ovu meru posmatraju kao sredstvo pritiska, a ne kao konačan, nepromenljiv instrument. "Sve odluke, velike odluke, zaista zahtevaju kompromis", rekao je Sienik i upozorio da Rusija nastavlja da ostvaruje značajne prihode od nafte i gasa dok istovremeno proizvodi oružje i regrutuje vojnike. "Kakvu će to poruku poslati Ukrajincima, a kakvu Rusiji, ako ovaj zakon ne bude usvojen", upitao je on. Sličnu procenu izneo je i Danijel Frid (Daniel Fried), bivši koordinator Stejt departmenta za sankcije. "Ako SAD žele da pojačaju diplomatske napore za okončanje rata Rusije protiv Ukrajine, trebalo bi da pojačaju i pritisak koji vrše na Rusiju", rekao je on. "Sada je trenutak da se to učini". Frid je naveo primer politike Obamine administracije prema Iranu, kada je Kongres vršio pritisak na administraciju da zapreti zemljama koje kupuju iransku naftu, uz istovremeno odobravanje izuzeća za države koje su značajno smanjile kupovinu tokom šestomesečnih perioda. Kina i Indija su protestovale, ali su na kraju ipak smanjile uvoz. On je naveo da bi i ovaj predlog zakona mogao da Vašingtonu pruži prostor za pregovore s velikim kupcima, umesto automatskog uvođenja maksimalnih kazni. Frid je ukazao na pitanja o tome kako će se izračunavati pragovi predviđeni zakonom i kako će nadležni organi utvrđivati krajnje odredište ruske nafte. "Međutim, s ovim predlogom zakona, ako bude usvojen, imaćemo s čime da radimo", rekao je on. "Postojaće sredstvo pritiska. Ako ne bude usvojen, nećemo imati ništa". Frid je istakao da sankcije ne moraju da u potpunosti uklone svaki barel ruske ili iranske nafte sa svetskog tržišta. Njihov cilj je smanjenje prihoda kojima se finansira rat. Primoravanje Rusije da prodaje naftu po nižim cenama, kako je naveo, takođe može da smanji priliv novca u Kremlj. Takav pristup stavlja "flotu iz senke" u središte rasprave o sankcijama. Cilj nije samo zaustavljanje pojedinačnih brodova, već i to da mreže koje prevoze naftu pod sankcijama budu skuplje i nepouzdanije, kao i da bude teže da se zamene. Argument Ukrajine je da te mreže već zajednički koriste Rusija i Iran. Tri tankera koja je identifikovao Kijev služe kao primer: reč je o plovilima koja prevoze rusku ili iransku naftu (ili obe), menadžerima koji prelaze iz jedne mreže pod sankcijama u drugu, kao i pretovaru tereta s broda na brod koji omogućava da ta nafta stigne na međunarodna tržišta. Dok Vašington pojačava pritisak na Teheran i razmatra dodatne mere protiv Moskve, ta povezanost bi mogla postati sve značajnija.

Skupština Kosova nije završila proces konstituisanja ni na sjednici održanoj u petak. Iako je Ardian Gola iz Pokreta Samoopredjeljenje (LVV) izabran za potpredsjednika sa 100 glasova "za", Vlora Citaku iz Demokratske partije Kosova (PDK) nije izabrana za potpredsjednicu, jer je dobila samo 44 glasa. PDK je potom pozvan da predloži novog kandidata za potpredsjednika, ali je većina poslanika te stranke napustila salu. U sali je ostao samo poslanik Mergim Lushtaku. "Od danas PDK nema razloga da učestvuje u plenarnoj sjednici i predmet ćemo uputiti Ustavnom sudu. Sigurni smo da su ustavni rokovi istekli 7. avgusta. Danas se ne poštuje presuda Ustavnog suda o načinu glasanja, jer se u njoj navodi da mora postojati konsenzus. Konsenzusa nema. Mi smo glasali za kandidata LVV, ali oni nisu podržali našu kandidatkinju", rekao je predsjednik PDK Bedri Hamza nakon izlaska iz sale. Poslanici su sa 71 glasom za usvojili prijedlog da se o potpredsjednicima glasa pojedinačno. Demokratski savez Kosova (LDK) potom je saopštio da podržava sve prijedloge političkih stranaka. LVV je naveo da podržava kandidate LDK i PDK za potpredsjednike, ali da je na poslanicima da odluče kome će dati glas između dva prijedloga. Na početku sjednice predsjednica Skupštine Albulena Haxhiu pozvala je šefove poslaničkih grupa na kratke konsultacije. "Imala sam kratak sastanak s predstavnicima poslaničkih grupa. Budući da nema saglasnosti za glasanje u paketu, jedina mogućnost je da se glasa pojedinačno. Sve parlamentarne grupe složile su se da se glasa pojedinačno. Zato moramo nastaviti s pojedinačnim glasanjem za potpredsjednike", rekla je Haxhiu. Arberie Nagavci iz Pokreta Samoopredjeljenje (LVV) izjavila je da, pošto nema dogovora o glasanju u paketu, izbor potpredsjednika treba obaviti pojedinačno. Perparim Gruda iz Demokratske partije Kosova (PDK) rekao je da ne postoji konsenzus za promjenu načina glasanja. "Presuda nalaže poštivanje dosadašnje parlamentarne prakse. Posljednji put glasalo se u paketu. Da bi se praksa promijenila, potreban je konsenzus. Takvog konsenzusa nema", kazao je Gruda, najavivši da PDK neće glasati ukoliko se način glasanja promijeni "kao sredstvo blokade". Jehona Lushaku iz Demokratskog saveza Kosova (LDK) kazala je da ne osporava pravo poslanika da podrže ili ne podrže prijedloge, ali da oni moraju biti stavljeni na glasanje. "Pošto nema konsenzusa, podržavamo pojedinačno glasanje", rekla je ona. Igor Simić iz Srpske liste izjavio je da će glasati bez obzira na formu glasanja, ali je dodao da "neko pokušava da pravi igre", ističući da je način izbora potpredsjednika predviđen kako bi se omogućilo konstituisanje zakonodavnog tijela. "Mi smo za pojedinačno ili paketno glasanje. Očekujemo da naš kandidat dobije potrebne glasove i da nastavimo rad jer imamo odgovornost prema građanima", rekao je Simić. Sjednica je počela minutom šutnje u znak sjećanja na žrtve napada 11. septembra 2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. više sadržaja 'Sigurniji smo nego prije 11. septembra' Od Al-Kaide do usamljenih vukova i vještačke inteligencije: Kako se terorizam promijenio od 11. septembra? Dvadeset pet godina nakon 11. septembra: Može li Afganistan ponovno postati polazište globalnog terorizma? Od ruševina do sjećanja: Slike sa lokacija napada 11. septembra nekad i sad U srijedu su poslanici ponovo izabrali Albulenu Haxhiu za predsjednicu Skupštine , ali je sjednica potom odgođena zbog neslaganja političkih stranaka oko glasanja za pet potpredsjednika. Stranke nisu postigle dogovor da li potpredsjednike treba birati u paketu ili pojedinačno. Dodatni razlog za odgađanje sjednice bila je formulacija "u ime srpskog naroda" , koju je Igor Simić iz Srpske liste upotrijebio predlažući stranačkog kolegu za mjesto potpredsjednika Skupštine iz reda srpske zajednice. Haxhiu i Arberie Nagavci iz LVV takođe su navele da ne postoji saglasnost ni oko kandidatura Vlore Citaku iz PDK i Kujtima Shale iz LDK za potpredsjednike 11. saziva Skupštine izabranog na parlamentarnim izborima u junu. Nagavci je nakon sjednice u srijedu izjavila da LDK i PDK traže podršku za svoje kandidate za potpredsjednike, ali ne podržavaju prijedlog Bekima Sejdiua za predsjednika Kosova. Prije sjednice u petak, poslanik LDK Armend Zemaj upitan je da li je njegova stranka promijenila prijedlog za potpredsjednika. "Logika LVV da potčinjava druge kod LDK ne prolazi", rekao je Zemaj. Fitore Pacolli iz LVV ranije je već iznijela svoj stav o ovom pitanju. Govoreći o formulaciji koju je upotrijebio Simić, Haxhiu je tokom sjednice u srijedu zatražila da on povuče svoju izjavu i ponovi prijedlog, ocijenivši izraz neustavnim. "Ovakva izjava je u suprotnosti s Ustavom Republike Kosovo. Srpski narod postoji u Srbiji, dok Republika Kosovo ima narod Kosova, od kojeg su 92 posto Albanci, četiri posto Srbi, a četiri posto pripadnici drugih zajednica", rekla je Haxhiu. Poslanici Srpske liste, najveće stranke kosovskih Srba koja uživa podršku Beograda, i ranije su u Skupštini koristili izraz "u ime srpskog naroda". Prije sjednice u petak, poslanik LVV Artan Abrashi rekao je da vjeruje kako Simić "više neće ponoviti tu grešku", misleći na formulaciju "u ime srpskog naroda". Bekima Sejdiua za predsjednika Kosova predložili su LVV premijera u tehničkom mandatu Albina Kurtija i LDK pod vodstvom Lumira Abdixhikua. Međutim, šest od ukupno 18 poslanika LDK u ovom sazivu saopštilo je da neće glasati za njega. PDK, LDK i Srpska lista nakon sjednice u srijedu optužili su LVV za odugovlačenje procesa formiranja novih institucija. Savez za budućnost Kosova (AAK) nije učestvovao u radu sjednice, navodeći da su ustavni rokovi za konstituisanje Skupštine već probijeni. Blokada u Skupštini može ugroziti proizvodnju struje na Kosovu Skupština se smatra konstituisanom tek nakon izbora svih pet potpredsjednika. Nakon toga otvorio bi se put za formiranje nove Vlade Kosova i izbor predsjednika države. LVV zajedno sa strankama nesrpskih zajednica ima dovoljno glasova za formiranje nove vlade. Međutim, 53 glasa LVV, 12 glasova LDK, kako je naveo Abdixhiku, te podrška nesrpskih manjina nisu dovoljni za izbor novog predsjednika. Za izbor predsjednika potrebno je prisustvo najmanje 80 poslanika u Skupštini koja broji 120 mjesta kako bi glasanje bilo važeće. Ako poslanici ne uspiju izabrati novog šefa države, građani će ponovo izaći na izbore. To bi bili četvrti parlamentarni izbori i drugi raspisani zbog nemogućnosti postizanja dogovora o predsjedniku od februara 2025. godine.

Iranski parlament pokušava da strahove od infiltracije iz inostranstva pretvori u zakon. Međutim, dok zakonodavci rade na zakonu, debata otkriva sve nezgodnije pitanje za Islamsku Republiku: Koliko daleko država treba da ide u kontroli kontakata Iranaca sa spoljnim svetom? U centru te debate je predsednik parlamenta Mohamed Bager Kalibaf, koji, barem javno, balansira. On je branio potrebu za strožim merama protiv strane infiltracije, alii upozorio da trenutni nacrt zakona ide predaleko. "Nijedan patriota se ne protivi suprotstavljanju stranoj infiltraciji", rekao je Kalibaf tokom nedavne parlamentarne sednice. Međutim, dodao je on, poslanici moraju da osiguraju da "prava ljudi, njihovi životi i njihova trgovina" ne budu pogođeni. Iran predlaže zatvorske kazne za one koji razgovaraju sa stranim medijima On je rekao da će bezbednosne agencije možda morati da budu u mogućnosti da proveravaju kontakte Iranaca sa strancima, ali da ne mogu da zahtevaju odobrenje na svakom koraku. "Kažu da žele da budu sigurni, da se od njih traži dozvola u svakoj fazi", rekao je konzervativni predsednik parlamenta. "To nije moguće, zato što bismo onda morali da zaključamo zemlju". To balansiranje dopire do srži predloga zakona koji je zamišljen kao ratni odgovor na stvarne bezbednosne propuste. Dva nedavna rata otkrila su koliko je duboko izraelska obaveštajna služba prodrla u Iran i podstakla su pozive za strožim merama za identifikaciju i sprečavanje stranog uticaja. Međutim, ono što je počelo kao bezbednosni odgovor evoluiralo je u mnogo širu borbu oko granica bezbednosnog aparata Islamske Republike. Predlog zakona, formalno nazvan Plan za suzbijanje infiltracije obaveštajnih službi i stranih vlada ili institucija, ali se obično naziva "zakon o infiltraciji", zahtevao bi od Iranaca da prvo dobiju odobrenje Ministarstva za obaveštajne poslove i Obaveštajne organizacije Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) pre nego što se upuste u širok spektar aktivnosti. Te aktivnosti uključuju objavljivanje knjiga ili članaka, akademsku saradnju, intervjue za strane medijea koji se smatraju "neprijateljskim" i učešće na naučnim konferencijama ili umetničkim festivalima. Predlog zakona takođe uključuje odredbe kojima se kriminalizuju intervjui, diskusije i druga komunikacija s medijima koji se smatraju neprijateljskim, kao i slanje fotografija, video zapisa, audio zapisa ili drugog materijala stranim medijima, pri čemu bi kršenja zakona bila kažnjiva zatvorskim kaznama do dve godine. Parlament je odobrio opšti okvir predloga zakona sredinom avgusta sa 183 glasa za i četiri protiv. Nacrt je od tada proširen sa 19 na 33 člana dok je prolazio kroz Odbor za nacionalnu bezbednost i spoljnu politiku. Samo prva dva člana su dosad odobrena, dok su ostale odredbe još uvek podložne reviziji. Čak i ako ih parlament odobri, predlog zakona će i dalje zahtevati odobrenje Saveta čuvara pre nego što može da postane zakon. Međutim, politički otpor je već počeo. Kalibaf je vratio dve najznačajnije odredbe predloga zakona – članove 7 i 8, koji se bave postupkom otkrivanja i kaznama za prekoračenje dozvole – odboru zbog nejasnoća. On je insistirao da parlament mora da uzme u obzir zabrinutost bezbednosnih službi, rekavši da će njihove "potrebe" biti zadovoljene "u razumnim granicama". Ipak, on je odbacio ideju da Ministarstvo za obaveštajne poslove i Obaveštajna organizacija IRGC-a treba praktično da imaju ovlašćenje da odobravaju strane kontakte Iranaca u svakom trenutku. Takođe je odbacio sugestije da bi predlog zakon trebalo da se zakon povuče na zahtev vlade. Kada je prvi potpredsednik Mohamed Reza Aref rekao da je Kalibaf privatno obećao da će zaustaviti zakon, jedan poslanik je ponovio tu tvrdnju u parlamentu. Kalibaf je to odbacio, naglašavajući da parlament nije "grana vlade". Rezultat je politička linija razdora koja se ne uklapa lepo u uobičajenu podelu u Irana tvrda linija- reformisti. Neki poslanici su bili daleko otvorenije neprijateljski nastrojeni prema zakonu. Mohamed Mehdi Šahrijari, član Odbora za nacionalnu bezbednost i spoljnu politiku, rekao je da je "potpuno u suprotnosti s nacionalnim interesima". Kažnjavanje kritičara u Iranu isključivanjem SIM kartica On je rekao je da su ga na brzinu sastavili neiskusni poslanici umesto bezbednosni establišment države i sugerisao i da je samo rukovodstvo parlamenta s Kalibafom na čelu sada "snažno protiv" predloga zakonu. Vlada predsednika Masuda Pezeškijana takođe se javno usprotivila zakonu. Hosein Afšin, potpredsednik za nauku, tehnologiju i ekonomiju zasnovanu na znanju, upozorio je da bi sadašnji nacrt mogao da izoluje iransku akademsku i istraživačku zajednicu i dovede do "naučne stagnacije". On je ukazao i na rizik od ubrzanog odliva mozgova i dodatne prepreke za iranske naučnike koji rade ili studiraju u inostranstvu. Konzervativni komentator Mohamad Mohadžeri, urednik portala Khabar Online, sarkastično je izneo manje više istu poentu, napisavši na X da, dok vlada pokušava da ubedi Irance koji žive u inostranstvu da se vrate kući, parlament istovremeno pruža eliti, naučnicima i studentima nove razloge za odlazak. Kontroverza je naišla i na kritike u međunarodnoj javnosti. Nezavisna međunarodna misija UN za utvrđivanje činjenica o Iranu pozvala je 3. septembra na povlačenje predloga zakona, upozoravajući da bi on mogao dodatno da ograniči osnovne slobode i izoluje Irance od međunarodne zajednice. Specijalna izvestiteljka UN za Iran Mai Sato zasebno je upozorila da iranske obaveštajne službe ne bi smele da postanu "čuvari kapije" koji kontrolišu kontakte Iranaca sa svetom. Ipak, za iranski politički establišment, urgentniji problem mogao biti bliže kući. Čini se da je malo ko unutar sistema spreman da ospori tvrdnju da strani uticaj predstavlja stvarnu bezbednosnu pretnju. Rasprava se sve više vodi oko toga kakve mere treba preduzeti povodom te pretnje i gde država treba da povuče granicu.

Srbija bi trebalo da dobije univerzitet čiji osnivač je Srpska pravoslavna crkva, u čemu bi za partnera, ali i finansijera mogla da ima državu. Put za to otvoren je nedavnim izmenama Zakona o crkvama i verskim zajednicama kojim je budućem univerzitetu SPC dodeljen "poseban društveni značaj". Zakonodavci su to obrazložili "neprocenjivom istorijskom ulogom SPC u "razvoju obrazovanja", kao i u "očuvanju duhovnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda". Napominju i da "poseban društveni značaj" budućeg univerziteta SPC "ne utiče na ravnopravan pravni položaj drugih crkava i verskih zajednica" u Srbiji. Najvišim pravnim aktom u državi zabranjena je diskriminacija, između ostalog, po verskoj osnovi. Propisana je i ravnopravnost crkava i verskih zajednica. "Ovde to očigledno nije slučaj, jer se jedna dominantna verska zajednica i crkva favorizuje, uz čuveno pozivanje na istorijske zasluge za očuvanje srpskog identiteta, koje možda i stoje, ali ne mogu da opravdaju kršenje ustava", smatra Univerzitetski profesor i poslanik opozicionog Zeleno-levog fronta Rastislav Dinić. Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o crkvama i verskim zajednicama nije dostavljen Povereniku za zaštitu ravnopravnosti na mišljenje, pre nego što je usvojen. "Tako da institucija u postupku njegove pripreme nije imala priliku da se izjasni o predloženim rešenjima sa stanovišta propisa o zabrani diskriminacije", kazao je za Radio Slobodna Evropa Poverenik Milan Antonijević. 'Duhovno iskustvo' ili kršenje Ustava: Inicijativa Crkve i Vlade Srbije za osnivanje univerziteta Ipak, smatra on, posebno uređivanje položaja određene crkve "ne znači automatski da je Ustav prekršen". "Sa stanovišta ravnopravnosti, ključno je da li se takvim rešenjem jednoj crkvi daju prava, pogodnosti ili povlašćen položaj za koje ne postoji objektivno i razumno opravdanje, odnosno da li je različito postupanje srazmerno legitimnom cilju koji se želi postići", dodaje Antonijević. Šta je cilj i koja je potreba za osnivanjem ovog univerziteta, na upit RSE, nisu odgovorili iz Ministarstva prosvete, kao ni iz Srpske pravoslavne crkve. Kada će univerzitet biti osnovan, gde će mu biti sedište, koje fakultete će obrazovati ili eventualno pripojiti, koliko studenata će upisivati i koliko novca je za to potrebno – sve su to pitanja koje je RSE uputio SPC, a koja su za sada bez odgovora. Šta su još zakonske novine? Dosadašnji Zakon o crkvama i verskim zajednicama propisuje da crkve i verske zajednice mogu osnivati i predškolske ustanove, osnovne škole, gimnazije, stručne i umetničke srednje i visoke škole, fakultete i univerzitete. Izmenama tog zakona sada je posebno definisan položaj univerziteta Srpske pravoslavne crkve. Otvorena je mogućnost da se takav univerzitet osnuje u saradnji sa Republikom Srbijom i to uz finansiranje iz državnog budžeta. Predviđena su i posebna pravila prilikom akreditacije. SPC se oslobađa obaveze da dostavi dokaz o osnivačkom kapitalu ili bankarskoj garanciji uz zahtev za akreditaciju visokoškolske ustanove i studijskih programa, što je inače zakonska obaveza za ustanove čiji osnivač nije država. Dvojica teologa koji su kritikovali crkvenu vlast isključeni iz SPC Nakon što je zakonske izmene usvojila Vlada Srbije, one su po hitnoj proceduri izglasane u republičkoj skupštini. Obrazloženo je da bi njegovo "nedonošenje po hitnom postupku moglo da prouzrokuje štetne posledice po rad crkava i verskih zajednica i njihovih institucija", ne precizirajući kako. "Njima se jako žurilo sa ovim. Svesni da je zakon pun rupa i da je bolje da izbegnu raspravu i to što više sakriju od javnosti", smatra Dinić. Ministar prosvete Dejan Vuk Stanković najavio je krajem avgusta da će ministarstvo raditi na osnivanju novih visokoškolskih ustanova koje će se baviti proučavanjem srpske tradicije, kulture i jezika. Tada je rekao i da će se boriti za "reafirmaciju uloge Srpske pravoslavne crkve u obrazovnom sistemu" države. Odvojenost crkve i države? Najave o osnivanju nove visokoškolske ustanove pod okriljem SPC datiraju od proleća. Premijer Srbije Đuro Macut i patrijarh SPC Porfirije u maju su potpisali Memorandum o saradnji Vlade Srbije i Srpske pravoslavne crkve na osnivanju Univerziteta "Sveti Sava". Poglavar SPC tada je kazao da to "nije upereno ni protiv koga", već da iskazuje "brigu za javno i opšte dobro". Potpisivanju memoranduma prisustvovao je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Vlada Srbije i Srpska pravoslavna crkva potpisale Memorandum o osnivanju univerziteta On je izjavio da će se na novom univerzitetu školovati budući sveštenici i da će SPC imati finansijsku i "svaku drugu vrstu pomoći" države prilikom osnivanja te visokoškolske ustanove. Kazao je i da će studenti na novom univerzitetu "moći da steknu izuzetno obrazovanje i baštine patriotizam". Iako u izmenjenom Zakonu ne stoji da novi crkveni univerzitet mora da bude osnovan u saradnji sa državnom, to se navodi kao jedna od mogućnosti. "Tako da je jasno da da je to ono što se sprema", smatra profesor Rastislav Dinić. Ustav definiše Srbiju kao sekularnu državu, odnosno nalaže odvojenost crkve od države. "I to je nešto što se direktno dovodi u pitanje ovim zajedničkim suosnivačkim poduhvatom crkve i države", zaključuje Dinić. S druge strane, poverenik za ravnopravnost Milan Antonijević napominje da je nadležnost njegove kancelarije da ukaže ukoliko određeno zakonsko rešenje neopravdano stavlja neku crkvu ili versku zajednicu u povoljniji ili nepovoljniji položaj, te da je Ustavni sud taj koji na kraju ocenjuje ustavnost nekog zakona. "Ukoliko se utvrdi da se određenom subjektu daju posebna prava ili pogodnosti, mora postojati jasno, objektivno i razumno opravdanje za takvo razlikovanje", ističe. "Imali smo u javnosti i ranije primere u kojima se o pojedinim zakonima sudilo unapred, uz mnogo buke, a bez dovoljno pravnih argumenata i činjenica, što nije doprinosilo zaštiti ljudskih prava i sloboda", dodaje. Poruka akademskoj zajednici? Odluka o osnivanju nove visokoškolske ustanove dolazi u vreme kada su predstavnici akademske zajednice u Srbiji na meti kritika vlasti zbog podrške studentskim blokadama i građanskim protestima nakon tragedije u Novom Sadu u novembru 2024. godine. Srpska pravoslavna crkva stala je na stranu vlasti i te proteste označila kao pokušaj destabilizacije države. Osnivanje zajedničkog univerziteta, u jednu ruku, odmazda je i poruka postojećim državnim univerzitetima, smatra profesor Rastislav Dinić. "Njihov cilj je kreiranje jedne paralelne lojalističke akademije. Srpska pravoslavna crkva je ovde samo plašt za novi režimski fakultet", dodaje. Podseća na nedavno osnovan Fakultet srpskih studija u Nišu. Formiran je odlukom Vlade Srbije, izdvajanjem tri departmana niškog Filozofskog fakulteta. Ta odluka doneta je krajem 2025. u jeku studentskih protesta. "Jedan od ciljeva koje oni žele da postignu je da otupe oštricu svih budućih univerzitetskih protesta, tako što će reći, pa postoji ceo jedan niz institucija koje to ne podržavaju", smatra Dinić. U junu ove godine CRTA i Democracy Action Lab Univerziteta Stanford sproveli su istraživanje koje je pokazalo da su državni univerziteti institucije kojima građani trenutno najviše veruju. Poverenje u njih ima 71 odsto građana. Poverenje u SPC ima 63 odsto. Vučić odbacio presudu patrijarhu Porfiriju u Sloveniji Šta je potrebno za osnivanje univerziteta? Univerzitet je autonomna naučna, odnosno umetnička i obrazovna ustanova. Prema Zakonu o univerzitetu, čine ga najmanje tri fakulteta. U sastavu univerziteta mogu biti i instituti, univerzitetska biblioteka, kao i druge organizacije čija je delatnost u skladu sa delatnošću univerziteta. Univerzitet i fakultet može osnovati Republika, pravno i fizičko lice. Ministarstvo prosvete i sporta utvrđuje ispunjenost uslova za početak rada i obavljanje delatnosti univerziteta, odnosno fakulteta. Kada je osnivač univerziteta, odnosno fakulteta Republika, akt o osnivanju donosi Vlada. U postupku osnivanja univerziteta, odnosno fakulteta čiji osnivač nije Republika, osnivač donosi elaborat o opravdanosti osnivanja.

Prije 20 godina, 19 pripadnika mreže Al Kaida izveli su najveći teroristički napad na teritoriji Sjedinjenih Država. Za svega nekoliko sati napadači su pogodili mete od ključnog značaja za ekonomiju i vladu SAD ubivši gotovo 3.000 civila. Evo kako su se odvijali ovi zastrašujući događaji koji su zauvijek promijenili tok istorije za Ameriku ali i cijeli svijet.

Jedanaestog septembra smo bili zabrinuti za organizacije poput Al Kaide jer su oni izveli napad, pojašnjava u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Joseph Votel, bivši general američke vojske koji je vodio padobranski napad na talibanske pozicije u Kandaharu, nekoliko sedmica nakon udara na New York i Washington 2001. godine. "Ali ono što smo vidjeli nakon toga bilo je neka vrsta franšiziranja Al Kaide. Počeli smo viđati druge ogranke, ogranak u Iraku, zatim jedan u Africi, jedan na Arapskom poluostrvu", dodaje Votel. Generalni trend je bio, pojašnjava ovaj penzionisani general, da su ove terorističke organizacije preživjele i da su se "nastavile prilagođavati". RSE: Da li je raspon prijetnje složeniji nego što je bio u prošlosti? Votel: Mislim da jeste. Počinjemo viđati mnogo više online prisustva. Viđamo mnogo veću upotrebu influensera i drugih koji pokušavaju ući u ideologije ljudi i način na koji oni razmišljaju i počinju se formirati. Pored standardiziranih aktera na koje smo navikli na terorističkoj sceni, imamo i neku vrstu pojedinačnih aktera ili onih koji su pod uticajem ovoga. U nekim slučajevima vidjeli smo organizovanije napore elemenata koji imaju neku vrstu kvazi-državne podrške. Mislim na organizacije poput grupe Wagner i druge koje su na neki način stupile na scenu i učinile ovo mnogo složenijim. Kada sve to stavite u kontekst onoga što viđamo na svakodnevnoj sceni prijetnji ovdje, u Istočnoj Evropi, na Bliskom istoku, u Africi i na drugim mjestima. Mislim da je okruženje sada mnogo složenije za sigurnosne stručnjake. Penzionisani američki general Joseph Votel RSE: Kakve su onda implikacije toga na borbu protiv terorizma? Votel: Jedna od velikih implikacija za našu zemlju dok nastavljamo da se bavimo drugim prijetnjama, bilo da je to zabrinutost oko Kine ili svakako stvari koje radimo na Bliskom istoku ili ono što se dešava oko Rusije, je zabrinutost da pošto terorizam poprima različite oblike, on je mnogo manje vidljiv, ali opet, jednako nestabilan za nas. Velika implikacija koja me najviše brine jeste to što počinjemo skretati pogled sa terorističkih organizacija, počinjemo gledati druge prijetnje koje imamo tamo. I ne znam da si to možemo priuštiti. Biće potreban samo jedan veliki događaj da nas vrlo, vrlo brzo vrati u taj svijet. RSE: Da li borba protiv terorizma sada ima manje resursa nego što je imala prije možda deset godina? Votel: Neke od snaga koje su bile ključne za to iz američke perspektive sada su uključene u neku vrstu tekućih operacija na Bliskom istoku. Mnogi od resursa za nadzor koje koristimo da bismo držali na oku terorističke organizacije preusmjereni su na te vrste stvari. I naravno, čitav pristup politici nacionalne sigurnosti je mnogo više fokusiran van borbe protiv terorizma nego što je to bio slučaj u prošlosti. Dakle, sve te stvari se na neki način dovode do toga da možda umanje fokus koji stavljamo na borbu protiv terorizma i svakako imaju uticaj na resurse i operacije i sve ostalo što je dizajnirano da se bavi tom prijetnjom. RSE: Mislim da se neki od vaših komentara odnose na konflikt sa Iranom. Kako biste rekli da se taj konflikt odnosi na napore u borbi protiv terorizma ili kako utiče na njih? Već ste, mislim, nagovijestili nešto od toga. Votel: Da. Iran je, prije rata koji je počeo u februaru, nagovještavao pravu prijetnju regiji i svijetu sa svojim težnjama za nuklearnim oružjem i svojom veoma opsežnom mrežom posrednika koja je opet na neki način i u nekim slučajevima sponzorisana od strane države, pokušavajući imati neku vrstu kvazi-državnog legitimiteta, poput Hezbolaha, ali u mnogim aspektima, terorističke organizacije, apsolutno terorističke organizacije. Tako je Iran dugo bio glavni izvoznik terorističkih organizacija i terorizma, svakako širom Bliskog istoka, ali čak i šire od toga. I pronalazili smo ih na mjestima poput Venecuele i u Centralnoj i Južnoj Americi. Tako da su oni i u našem dvorištu ovdje u Sjedinjenim Državama. Ono što se dogodilo, svakako od operacija koje su počele prošlog ljeta gdje smo ciljali na program nuklearnog oružja, a sada svakako od februara i izraelskih operacija koje su se dogodile od upada u Gazu, taj element se ozbiljno smanjio. Hamas je oslabljen. Hezbolah je oslabljen. Nijedna od tih organizacija nije potpuno izbačena iz igre i one uvijek imaju sposobnost da se obnove. Veliki pritisak je izvršen na šiitske milicijske grupe u Iraku. Pritisak je izvršen i na šiitske milicijske grupe koje su bile u Siriji. Huti su i dalje veoma sposobni. Šta je HAYI, malo poznata proiranska grupa koja kaže da stoji iza napada u Europi? I kao što smo vidjeli posljednjih nekoliko sedmica, oni i dalje nastavljaju ulagati napore. Tako da, rekao bih da je iranska mreža smanjena, ali nije uništena i nije eliminisana. I kao što smo vidjeli od Irana, njihova sposobnost obnove je prilično dobra. I zato moramo biti zabrinuti zbog smjera u kojem ove organizacije idu u jeku trenutnog konflikta koji vidimo na Bliskom istoku. RSE: Imamo informacije o članovima Al Kaide koji se nalaze u Iranu. O tome se raspravlja već niz godina u raznim izvještajima, uključujući izvještaje UN-a, da se sam vođa Al Kaide nalazi u Teheranu. Čuli smo da se neki od njih, nakon američkih i izraelskih operacija protiv Irana, sada sele ili su se preselili u Afganistan Imate li ikakav uvid u to i u opći odnos između Irana i Al Kaide? Votel: Pa, znate, mislim da je Iran već dugo vremena vidio u svom interesu da tiho pruža utočište vođama Al Kaide. Mislim, ovo nije ništa novo. Oni to rade bukvalno decenijama. I mislim da su na to gledali kao na nešto što im koristi jer Al Kaida, iako možda imaju odbojnost prema Al Kaidi i prema tim vrstama terorističkih organizacija, oni vide da one naplaćuju cijenu od SAD-a i od američkih saveznika i zemalja u regiji koje su svrstane uz Sjedinjene Države. Kako je 9/11 promijenio svijet Tako da su, do određene mjere, to vidjeli u vlastitom interesu. Ne iznenađuje me što vidimo da se Al Kaida kreće okolo. Naravno, ovo je bio njihov metod već niz godina, gdje su bili u Sudanu, bili su u Afganistanu ranije, bili su u Iraku, otišli su u Pakistan, a sada se i dalje kreću okolo. Otići će i na druga mjesta. I, naravno, to je zabrinutost sa nizom ovih područja širom Bliskog istoka i u drugim dijelovima svijeta gdje postoji nestabilnost, gdje postoji nedostatak upravljanja, gdje postoji nedostatak kontrole. To su područja u koja se Al Kaida može preseliti i napredovati, iz kojih organizacije mogu izrasti. Tako da je to za njih na neki način pristup iz starog udžbenika, ali to je pristup koji za njih funkcioniše. Tako da nisam iznenađen kada čujem da se kreću okolo. I trebali bismo očekivati, znate, mislim da je jedna stvar koju naučimo iz poimanja ovih organizacija ta da i one uče. Prilagodljive su. Snalažljive su u pogledu stvari koje rade. I uvijek će poduzimati korake kako bi sačuvale svoju sposobnost da prate svoje ciljeve. I ako to uključuje prelazak s jednog mjesta na drugo, onda bismo trebali očekivati da će to učiniti. I tražit će mjesta gdje to mogu učiniti, gdje neće biti pod velikim nadzorom. RSE: Jesmo li mnogo sigurniji sada nego što smo bili prije 11. septembra? Votel: Mislim da jesmo. Mislim, jedna stvar koja se dogodila, mislim na američkoj strani i zaista sa nizom naših međunarodnih partnera, jeste da je šira zajednica za borbu protiv terorizma postala jača kroz ovo. Postoji veća usklađenost između Sjedinjenih Država i naših drugih partnera, bilo da se radi o Britancima ili Australijancima ili drugima s kojima smo radili tamo, posebno nekim od zemalja NATO-a koje imaju prilično dobre sposobnosti. Ti odnosi su bili veoma, veoma, veoma, veoma dobri. Mislim također, i ograničit ću ovo na Sjedinjene Države, da se naš nivo saradnje i kooperativnosti između američke vojske, američke obavještajne zajednice, američkog federalnog provođenja zakona i domovinske sigurnosti, mislim, značajno poboljšao od 11. septembra. Nije savršeno. Nikada neće biti savršeno. Postoje različiti prioriteti koji će ući u to. Dvadeset godina od napada 11. septembra: Dan koji je promijenio svijet Ali mislim da je jedna stvar koja nam ide u prilog ta što još uvijek imamo kadar lidera u svim tim organizacijama koji su već radili zajedno na ovom konkretnom problemu. Oni imaju lične odnose, imaju zajedničko iskustvo s ovim. I mislim da nam to pomaže da se nosimo s tim. I naravno, Sjedinjene Države su poduzele niz akcija, barem sa stanovišta domovinske sigurnosti, bolje zaštite naše vlastite granice. Neke od njih su kontroverzne i nastavljamo raditi na mnogo toga i u našoj zemlji. Tako da, sigurni smo, sigurniji smo danas nego što smo možda bili početkom septembra 2001. godine. No, ovo su snalažljivi akteri. Oni su prilagodljivi akteri. Oni obraćaju pažnju. Oni uče sve vrijeme. Oni se razvijaju sve vrijeme. I tako moramo, kao što smo vidjeli u Gazi prije samo par godina i oni će nastaviti tražiti nove načine da iskoriste naše ranjivosti, ranjivosti koje stvaramo zbog nedostatka pažnje ili preusmjeravanja našeg fokusa kako bi pokušali naplatiti neku vrstu cijene od nas koja podržava njihov cilj. Tako da uvijek moramo biti na oprezu, ali zaista mislim da smo danas u mnogo boljem položaju nego što smo bili u prošlosti.

Način na koji su nevećinske zajednice na Kosovu zastupljene u institucijama određen je Ustavom i zakonima, ali je jedna formulacija upotrebljena u Skupštini Kosova 9. septembra otvorila debatu o tome ko i u čije ime može da govori u institucijama Kosova. Upotreba termina "u ime srpskog naroda" prilikom predloga kandidata Srpske liste za potpredsednika Skupštine Kosova jedan je od razloga što je 9. septembra odložena konstitutivna sednica. Za Pokret Samoopredeljenje Aljbina Kurtija(Albin), koji je pobedio na junskim izborima, upotreba ovog termina "nije u skladu sa Ustavom Kosova", dok ga Srpska lista optužuje da želi da odloži formiranje institucija sa ciljem da se novi vanredni izbori održe u decembru, kada može da računa i na glasove dijaspore. Da li je upotreba termina sporna? Bivši sudija Ustavnog suda na Kosovu, Kadri Krueziu (Kryeziu), za Radio Slobodna Evropa napominje da je poslanik Igor Simić kandidata za potpredsednika Skupštine trebalo da predloži rečima "u ime poslaničke grupe Srpske liste", ali ne opravdava ni reakciju Pokreta Samoopredeljenje. Prema njegovoj oceni, Ustav Kosova je već prekršen jer Skupština nije konstituisana u roku od 30 dana od potvrđivanja izbornih rezultata – što predviđa jedna od odluka Ustavnog suda. Haxhiu izabrana za predsjednicu Skupštine Kosova, nastavak sjednice odložen bez dogovora o izboru potpredsjednika Kosovo je u dubokoj političkoj i institucionalnoj krizi gotovo dve godine. Poslednji izbori 7. juna, bili su treći po redu u 18 meseci, a raspisani su jer političke stranke nisu mogle da se slože oko izbora predsednika države. "Rok za konstituisanje Skupštine je prošao 7. avgusta. Sada imamo samo političke poteze i balkanske inate i primitivizam", smatra Krueziu. Sociolog i politički analitičar Artan Muhadžiri(Muhaxhiri), u izjavi za Radio Slobodna Evropa, pak ocenjuje da upotreba termina "srpski narod" nije sporna, te da je potez Samoopredeljenja da zbog toga prekine sednicu "populistički čin", koji se koristi jer je "Samoopredeljenju potreban alibi za odlaganje konstituisanja parlamenta". "Simić je bez ikakvih problema koristio isti izraz u parlamentu 2021. godine, kao i Aljbuljena Hadžiu (Albulena Haxhiu) 2018. godine u svom stavu o dijalogu, ali i sam Aljbin Kurti 3. juna 2023. godine, u svom govoru u parlamentu povodom napada na KFOR na severu Kosova", ističe on. Funkcioner Srpske liste Igor Simić inače je ovaj termin, sporan za Samoopredeljenje, koristio i na sednici 10. oktobra 2025. godine, kada je rekao da "koristeći ustavno pravo predlažemo da potpredsednik Skupštine ispred srpskog naroda bude Zlatan Elek". Poslanici Srpske liste Igor Simić i Slavko Simić Muhadžiri ocenjuje da, uzimajući u obzir trenutne okolnosti, Skupština Kosova neće biti konstituisana u skorije vreme jer "Kurti to ne želi". Ukazuje da Kurti, koji je i vršilac dužnosti premijera Kosova, uživa veliku podršku dijaspore, te da je mogući scenario da želi da se novi izbori održe oko novogodišnjih praznika, kada na Kosovo inače dolaze birači iz inostranstva. "I najverovatnije je da će Ustavni sud morati ponovo snažno da se angažuje i pokuša da doprinese regulisanju ogromnog političkog nereda", kaže Muhadžiri. Ustavni sud je u poslednje dve godine nekoliko puta intervenisao kako bi se otklonile blokade ka formiranju institucija. Zašto su za Samoopredeljenje sporni i kandidati albanskih partija? Inače, na konstitutivnoj sednici 9. septembra, Hadžiu je izabrana za predsednicu Skupštine Kosova, nakon čega je procedura zastala na izboru pet potpredsednika – tri iz albanskih stranaka i dva iz manjinskih zajednica. Hadžiu je odložila nastavak sednice za 11. septembar zbog spora oko potpredsednika iz redova albanskih partija, kao i načina na koji je svoj predlog za kandidata iznela Srpska lista. Predsednica Skupštine Kosova Aljbuljena Hadžiju. Partije se nisu mogle dogovoriti o tome kako glasati za potpredsednike: odvojeno ili u paketu. U prethodnom sazivu glasalo se u paketu. Politički analitičar Artan Muhadžiri kaže da ga ne iznenađuju poslednja dešavanja jer lider Samoopredeljenja Aljbin Kurti "koristi čudnovate metode i postavlja nadrealne okvire političkog delovanja". U tom kontekstu pojašnjava da je Kurti izneo stav da neće podržati kandidate Demokratskog saveza Kosova Kujtima Šalju (Shala) i Demokratske partije Kosova Vljoru Čitaku (Vloru Citaku) jer su javno izjavili da neće podržati njegovog kandidata za predsednika Kosova. "To znači da Kurti javno zahteva od njih da se odriču svojih političkih stavova, karijera i identiteta, ili da se njihove stranke potčine njegovim željama i zamene ih drugim kandidatima koji bi mu bili prihvatljivi. Što je naučna fantastika, a ne realna politika", poručuje on. S druge strane, Demokratski savez Kosova i Demokratska partija Kosova optužili su Pokret Samoopredeljenje i vršioca dužnosti premijera Kurtija za odugovlačenje procesa formiranja novih institucija nakon junskih izbora.

Poseta Avganistanu bivšeg specijalnog izaslanika SAD, koja je uključivala sastanke s visokim talibanskim zvaničnicima i velikom sporazumu o nafti i gasu, dotakla je bolnu tačku uoči 25. godišnjice napada 11. septembra. Zalmaj Halilzad (Zalmay Khalilzad), specijalni izaslanik SAD za Avganistan od 2018. do 2021, boravio je u Kabulu 7. septembra radi potpisivanja sporazuma između jedne saudijske energetske grupe i talibanskih vlasti, koji bi mogao da dovede do investicija vrednih milijarde dolara. On se tokom posete sastao i s talibanskim ministrom spoljnih poslova Amirom Kanom Mutakijem. SAD ne priznaju talibane kao legitimnu vladu Avganistana i Vašington se ogradio od Halilzadove posete. "Halilzad ne radi za američku vladu. Tako da on ne predstavlja vladu SAD", rekao je portparol Stejt departmenta za RSE. "Talibani su i dalje označeni kao Specijalno označena globalna teroristička grupa (SDGT). Zato pozivamo privatne kompanije zainteresovane za poslovanje u Avganistanu da budu izuzetno oprezne i osiguraju da su njihove transakcije u skladu s važećim američkim zakonima i propisima", dodao je portparol. Halilzadovo prisustvo pokrenulo je pitanja o njegovoj ulozi u tom dogovoru, kao i spekulacije o mogućem alternativnom kanalu komunikacije s talibanima. On je 2020. pregovarao i potpisao sporazum s talibanima o povlačenju međunarodnih snaga iz Avganistana, operaciji koja je okončana naredne godine. Dvadeset pet godina nakon 11. septembra: Može li Afganistan ponovno postati polazište globalnog terorizma? On je više puta odlazio u Avganistan pod vlašću talibana i ranije se sastajao s njihovim zvaničnicima. Posebno je značajno to što je 4. aprila ove godine bio prisutan u Kabulu kada je iz talibanskog zatvora pušten 64-godišnji američki državljanin Denis Kojl (Dennis Coyle). "Iskustvo pokazuje da ljudi koji su poslednjih decenija radili na visokim položajima u američkoj vladi ponekad mogu da utiču na spoljnu politiku i odnose zemlje čak i po odlasku u penziju", rekao je za Radio Azadi (servisa RSE) Mir Abdul Vahid Sadat, predsednik Udruženja avganistanskih pravnika. Tarik Farhadi, avganistanski politički analitičar koji živi u Evropi, izjavio je da bi, iako je delovalo da je Halilzadova poseta privatna, njegov uticaj i kontakti u SAD mogli biti važni za talibane. Ta grupa želi kako strane investicije, tako i međunarodni legitimitet. "On ima oko 40 godina iskustva u američkoj politici i poznaje mnoge ljude u vladi i Kongresu", rekao je Farhadi za RSE. "Istorija ne miruje i nije lako predvideti budući tok američke politike", dodao je on, ukazujući na primer sirijskog predsednika Ahmeda al-Šare, koji je od osobe koja je tražen kao teroristu postao neko ko je slavljen u Beloj kući. Halilzad je objavio vesti o energetskom sporazumu, navodeći da je to "pokazatelj da je Avganistan spreman za poslovanje" i značajne razvojne korake za tu zemlju. Od Al-Kaide do usamljenih vukova i vještačke inteligencije: Kako se terorizam promijenio od 11. septembra? Vest je stigla nekoliko dana nakon što je Fajnenšel tajms (The Financial Times) izvestio da su talibani ponudili administraciji Donalda Trampa (Trump) pristup avganistanskim mineralnim resursima u zamenu za ublažavanje sankcija i odmrzavanje imovine. Potpisani sporazum povezuje saudijsku kompaniju Delta Energy Group i Ministarstvo rudarstva i nafte Avganistana radi istraživanja nafte i gasa na teritoriji od oko 23.000 kvadratnih kilometara u zapadnom delu zemlje. On uključuje i predlog za izgradnju gasovoda dugog 700 kilometara. "(Halilzad) trenutno radi kao konsultant na Deltinom projektu... a postoji i mogućnost da postane partner neke kompanije u tom projektu", rekao je Farhadi. Halilzadova potencijalna poslovna uloga izazvala je negodovanje. Majkl Rubin (Micheal), direktor za analizu politika u organizaciji Middle East Forum, istakao je da je Halilzad 11. septembra 2001. bio u Kriznom štabu Bele kuće, a da sada "izgleda da profitira" od tog sporazuma. "Halilzadova neprilična ceremonija u talibanskoj prestonici dok Amerikanci tuguju talibana, održana bez ikakvog osećaja za trenutak dok Amerikanci tuguju... zahteva saslušanja u Kongresu, ako ne i obimniju istragu", napisao je on. Veteran rata u Avganistanu Vil Selber (Will), pišući za Foundation for Defense of Democracies, takođe je kritikovao njegovo prisustvo. "Kakve god da su mu bile namere, Halilzad je talibanima pružio ono što su tražili od povratka na vlast: privid američkog priznanja", napisao je on.

Hoće li državljani Bosne i Hercegovine u Srbiji koji su se prijavili za glasanje na izborima 4. oktobra moći ostvariti svoje biračko pravo u ambasadi u Beogradu? Ovo pitanje se nametnulo nakon što je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković najavio povlačenje službenika iz ambasade , te prebacivanje dijela konzularnih poslova u diplomatsko-konzularna predstavništva BiH u Zagrebu i Podgorici. Odluku je obrazložio odnosom vlasti Srbije prema smrti i sahrani ratnog zločinca Ratka Mladića. Na pitanje Radija Slobodna Evropa (RSE) na koji način će državljani BiH glasati 4. oktobra, na dan održavanja Opštih izbora, ukoliko nema diplomatskog osoblja u Beogradu, Konaković je odgovorio: "Uradićemo sve što možemo, učinićemo sve da se održe, ako se ne održe, spreman sam platiti tu cijenu da se neće održati u ambasadi u Srbiji", kazao je Konaković. Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH nije odgovoreno na pitanje RSE da li su obavijestili Centralnu izbornu komisiju BiH (CIK) o odluci. Ambasada BiH u Srbiji je među diplomatsko-konzularnim predstavništvima koje je CIK odredio za neposredno glasanje državljana BiH u inostranstvu. Za Opšte izbore 2026. godine izvan Bosne i Hercegovine registrovano je 48.078 birača. Od toga će 45.457 glasati poštom, dok se 2.621 birač registrovao za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH. Iz CIK-a nisu odgovorili na upit RSE koliko je od tog broja registrovano za glasanje u Ambasadi BiH u Beogradu, kao niti na koji način bi ovaj problem mogao biti riješen, s obzirom da je ostalo manje od mjesec dana do izbora. Halilović: Bez osoblja Ambasada BiH u Srbiji praktično prestaje da funkcioniše Ustavna obaveza države da omogući ostvarivanje biračkog prava Ukoliko bi državljanima BiH bilo uskraćeno ustavno pravo da biraju, mogu pokreuti pravni postupak protiv Bosne i Hercegovine, rekao je za Radio Slobodna Evropa Vehid Šehić, bivši član CIK-a BiH. On ističe kako je ustavna obaveza države da svim državljanima osigura ostvarivanje biračkog prava bez obzira gdje se nalaze. Vehid Šehić: Obaveza je države da svim državljanima osigura ostvarivanje biračkog prava bez obzira gdje se nalaze "Ustavom Bosne i Hercegovine i Izbornim zakonom je garantovano da građani mogu, ako žele, da iskoriste svoje aktivno biračko pravo. Obaveza Centralne izborne komisije je da im osigura tu mogućnost bez obzira da li su oni u Bosni i Hercegovini, jer ako nisu, postoji mogućnost glasanja putem pošte i u diplomatsko-konzularnim predstavništvima", rekao je Šehić. On ističe da mu nije poznato da je izborno zakonodavstvo predvidjelo situaciju u kojoj se neposredno pred izbore iz ambasade povlači osoblje neophodno za organizaciju glasanja. "Da li CIK kroz svoje akte ima predviđenu i ovakvu situaciju, ja čisto sumnjam. Znači da neko donese odluku da se povuče tehničko osoblje bez kojeg se izbori ne mogu održati na tom mjestu", rekao je Šehić. Prema njegovim riječima, riječ je o situaciji bez presedana jer se prvi put dešava ovakav slučaj. Kampanja počela, očekivanja mala, Izborna komisija upozorava na govor mržnje u BiH Šta kažu Ustav i Izborni zakon? Pravo državljana BiH da biraju vlast u Bosni i Hercegovini proizlazi iz Ustava BiH i međunarodnih konvencija koje imaju direktnu ustavnu snagu. Ustav BiH kroz član II garantuje zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući primjenu Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenih protokola, među kojima je i pravo na slobodne izbore. Također, izborni sistem BiH zasniva se na Aneksu 3 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je utvrđena obaveza održavanja slobodnih i demokratskih izbora. Izborni zakon BiH preciznije uređuje to pravo, propisujući da se izbor članova organa vlasti vrši na osnovu opšteg i jednakog biračkog prava neposrednim i tajnim glasanjem. Zakonom je definisano da svaki državljanin Bosne i Hercegovine sa navršenih 18 godina života ima pravo da glasa i bude biran. Istovremeno, član 1.5 Izbornog zakona propisuje da državljanin BiH koji privremeno živi u inostranstvu ima pravo registrovati se i glasati lično ili poštom za opštinu u kojoj je imao prebivalište prije odlaska iz zemlje. Prvi izbori s novim tehnologijama u BiH: Kako će izgledati glasački listić? Može li CIK pronaći alternativno rješenje? Dosadašnja praksa pokazuje da CIK raspolaže određenim mehanizmima kada glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima nije moguće organizovati. U odluci donesenoj za prijevremene izbore 2025. godine za predsjednika entiteta Republika Srpska, CIK je predvidio da će biračima koji su se prijavili za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a u kojima nisu ispunjeni uslovi za organizaciju biračkog mjesta, biti omogućeno glasanje poštom. Za sada nije poznato da li je Ministarstvo vanjskih poslova BiH zvanično obavijestilo CIK da bi povlačenje osoblja moglo ugroziti izborni proces. Mogu li birači tužiti državu? Bivši član CIK-a, Vehid Šehić, smatra da građani kojima bi glasanje bilo onemogućeno imaju osnov za pravnu zaštitu. "Ja mislim da bi mogao tužiti, jer je njemu to ustavom zagarantovano. Njegovo ustavno pravo na glasanje bilo bi prekršeno", rekao je on. Međutim, eventualni pravni postupci zavisili bi od konkretne odluke CIK-a i toga da li je biračima ponuđena alternativa. Prema Izbornom zakonu, birači najprije mogu podnijeti prigovor ili žalbu Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Na odluke CIK-a moguće je izjaviti žalbu Apelacionom odjelu Suda Bosne i Hercegovine. CIK je i prilikom utvrđivanja biračkog spiska za izbore 2026. naveo da se njegove odluke mogu osporavati pred Sudom BiH. Ako domaća pravna sredstva ne bi dala rezultat, birači bi potencijalno mogli pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom BiH zbog povrede ustavom zaštićenog biračkog prava, te kasnije pokrenuti i postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava. Objavljen izgled glasačkih listića na prvim izborima s novim tehnologijama u BiH

Srbija ovogodišnje parlamentarne izbore dočekuje u drugačijem tonu u odnosu na prethodnih četrnaest godina. Studenti koji su mesecima predvodili antivladine proteste prvi put će sa svojom listom nastupiti na parlamentarnim izborima u Srbiji. Novi akter na političkoj sceni Srbije doneo je prvu neizvesnu trku od dolaska na vlasti Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke. "Ja bih rekao da je ta trka veoma neizvesna. Mi to znamo i po činjenici da Aleksandar Vučić godinu i po dana oklevao da raspiše izbore", ukazuje i politikolog Dejan Bursać sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju. Studentski pokret nastao je iz masovnih antivladinih demonstracija zbog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu u novembru 2024. kada je poginulo 16 ljudi. Učesnici protesta vlast su optužili da je do nesreće dovela visoko rasprostranjena korupcija u državi i zatražili sistemske promene. Raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora bio je jedan od njihovih zahteva. "Iako se na to čekalo bezmalo 500 dana, ovo se može smatrati ispunjenjem tog našeg zahteva", kaže novosadski student Boris Kojčinović. Sve oči onih koji ih podržavaju, sada su uprte su listu kandidata koji će ih predstavljati na izborima. "Izborna lista je sastavljena i u tome su učestvovali svi fakulteti državnih univerziteta u Republici Srbiji. Do objavljivanja toga ko se nalazi na njoj će doći čim je potvrdi Republička izborna komisija", kazao je Kojčinović. Da bi neka lista zvanično ušla u izbornu trku neophodno je da je odobri Republička izborna komisija. Rat grafitima i nalepnicama u iščekivanju izbora u Srbiji Zbog čega do sada nije objavljena? Student Boris Kojčinović objašnjava da je to delom taktički potez studenata, a delom zbog složenog procesa odlučivanja o tome ko će se tu naći, a ko ne. "Bilo je potrebno vremena kako bi se i studenti konsolidovali među sobom. Nismo želeli da se izleti sa bilo kojim imenom, jer je vremenom dolazilo do nekih promena kandidata. Prvo je trebalo da se svi fakulteti upoznaju s tim ko se tu nalazi, pa onda nakon toga da se svi plenumi izjasne o tome. To je bio jedan jako veliki proces selekcije u kom su učestvovali svi državni univerziteti", dodaje. Kada je reč o kriterijumima odabira kandidata, objašnjava, osnovno je bilo da taj neko nije trenutno član opozicionih partija i pokreta, da nikad nije bio član Srpske napredne stranke, da nije krivično gonjen, te da se slaže s studentskim programom koji su ranije objavili. "Kada je neki fakultet smatrao da neko nije odgovarajući po tim kriterijumima, a iznosili su se i drugi argumenti, onda se debatovalo o tome da li zaslužuje mesto na listi ili ne", ukazuje. Prema mišljenju politikologa Dejana Bursaća imena koja će biti na izbornoj listi značajna su, pre svega, za onaj deo birača koji su neopredeljeni. "Koji nisu sigurni, kojima sve ovo predugo traje, mislim da su njima važna imena i lica. Jer to su ljudi koji politiku povezuju sa određenim ličnostima, onome što oni predstavljaju, simbolima koje nose. I zato mislim da bi bilo dobro da sad već kad su izbori raspisani da se što pre lansiraju neka imena koja će predvoditi tu listu da javnost to može da poveže", kaže on. S druge strane, smatra, ljudima koji sve vreme podržavaju studente to "nije previše bitno". "Oni se visoko mobilišu u podršci već skoro dve godine bez nekog konkretnog imena koji ih je poveolo, već samo sa jednim vrlo bezličnim i difuznim pokretom", zaključuje. U kakvim uslovima će se održati parlamentarni izbori u Srbiji? Rektor Đokić Ime koje se pominje kao mogući kandidat, a koje je privuklo veliku pažnju javnosti jeste rektor beogradskog Univerziteta Vladan Đokić. On je u više navrata javno podržao studente, zbog čeka je bio meta kritika predstavnika vlasti. Da li će se naći na toj listi, još uvek je pod znakom pitanja. "Zbog toga što je zaista to jedno značajno ime i izaziva veliki broj polemika sa svih strana. Određeni fakulteti izrazili su nezadovoljstvo time da se on nađe na listi. Tokom glasanja rektor je za jedan glas izbačen sa studentske liste, međutim, postoje sada ponovo neki amandmani koji se ulažu i još uvek nije potvrđeno da li je ili nije na studentskoj listi", priča Kojčinović. Rektor Đokić nije odgovorio na pitanje RSE u vezi sa tim. Komesarka za proširenje sa rektorom Beogradskog univerziteta o autonomiji Kampanja pre raspisivanja izbora Neformalno, izborna kampanja u Srbiji počela je mesecima pre raspisivanja izbora. Pored skupova širom Srbije, studenti su organizovali akcije razgovora s građanima "od vrata do vrata", a u brojnim mestima i gradovima su na ulicama postavljali štandove kako bi predstavili svoje ideje i program. "Efekti su evidentni. Promenilo se mišljenje javnog mnjenja, a i ovo prevremeno raspisivanje izbora, jeste pokazatelj da ta kampanja ima efekta", smatra Boris Kojčinović. Za to vreme sa pozicije predsednika Srbije Aleksandar Vučić, gotovo svakodnevno obilazio je zemlju, praćen prorežimskim medijima. Iako je ranije najavio ostavku na mestu predsednika države, do sada je nije podneo. U međuvremenu, njegova Srpska napredna stranka već je objavila da će ga nominovati za premijera. Kako Vučić kao predsednik ulazi u trku za premijera Srbije? Gradove i sela u Srbiji intenzivno obilaze i drugi visoki funkcioneri SNS-a. Analiza Centra za istraživačko novinarstvo (CINS) pokazuje da je od aprila do sredine avgusta, 22 funkcionera imalo najmanje 160 poseta širom zemlje. "Prvi put će Srpska napredna stranka imati kompetitivne izbore i vidimo kako se oni ponašaju. To su kršenja svih izbornih normi - propisa o finansiranju kampanje koja traje već mesecima i u kojoj učestvuje predsednik republike. A tu su i podele budžetskog novca građanima da bi se glasalo za njih", kaže politikolog Dejan Bursać. Desetak dana uoči raspisivanja izbora, Skupština Srbije usvojila je rebalans budžeta, zajedno sa zakonom kojim je predviđen paket jednokratne pomoći građanima. Ukupna vrednost najavljenih pomoći iznosi 980,6 miliona evra. Da li Vučić poklanja građanima njihov vlastiti novac? Iz te stranke nisu odgovorili na pitanja RSE u vezi sa kampanjom, optužbama za kršenje izbornih pravila i zloupotrebama državnih sredstava za promociju stranke. Kakva je uloga opozicionih partija na ovim izborima? Opozicioni Zeleno-levi front saopštio je da neće ići na ove izbore, nego da će podržati listu koju budu kandidovali studenti. Studentima je svoju podršku ponudila i desničarska partija Dveri. I pokret Kreni-Promeni je poručio da "jasno i nedvosmisleno" podržava Studentski pokret na ovim izborima. Isti slučaj je i sa Demokratskom strankom. "Podrška je za nas veoma značajna zbog višeg cilja, jer ovde nije ideja pobede jedne opcije nego ideja promena sistema", komentariše student Boris Kojčinović. "Zato nam je veoma značajno da opozicione partije prepoznaju ovaj trenutak i da ga ne propuste, a biće prilika za prezentovanje svojih politika nekad u nekoj pravnoj državi", dodaje. Odluku o tome da li će podržati studentsku listu, Pokret slobodnih građana doneće kada ona bude objavljena. Prema dosadašnjim najavama, deo opozicije koji bude izašao na izbore, neće ići u jednoj koloni. Zajednički nastup na izborima najavile su Stranka slobode i pravde, SRCE i Građanski pokret Solidarnost. Svoju odluku obrazložili su time što, kako su naveli, imaju jasne ideje i program "kako da se u sto dana demontira režim SNS". Drugu kolonu činiće Narodni pokret Srbije, Novo lice Srbije i Ekološki ustanak. Na izbore će i Nova Demokratska stranka Srbije, zajedno sa partnerima iz koalicije NADA. "Ako već hoće na izbore, opozicija je imala jedan posao, a to je da na izbore izađu ujedinjeno i s planom", ukazuje politikolog Dejan Bursać. Evo dočekali smo raspisivanje izbora, imali su godinu i po dana i nisu uspeli to da urade", zaključuje. Da još jednom razmotre mogućnost da na predstojećim izborima podrže studentsku listu i ne kandiduju svoje liste, opozicione partije pozvalo je više neformalnih grupa akademske zajednice. Da li je studentski pokret u Srbiji prerastao u narodnu pobunu? Kako se podnose izborne liste? Izborna lista je spisak kandidata za narodne poslanike koji podnosi politička stranka, koalicija političkih stranaka ili samostalno grupa građana. Za podnošenje izborne liste na parlamentarnim izborima potrebno da se prikupi najmanje 10.000 pisanih izjava podrške birača. Za liste nacionalnih manjina najmanje 5.000. Izmenama Zakona o izboru narodnih poslanika ukinuto je ranije ograničenje prema kojem je birač mogao da potpiše podršku za samo jednu izbornu listu. Lista se podnosi Republičkoj izbornoj komisiji, najkasnije 20 dana pre dana glasanja. Republička izborna komisija o izbornim listama odlučuje u roku od 48 sati od podnošenja. Za parlamentarne izbore se bira 250 poslanika. Mandati se listama raspodeljuje proporcionalno osvojenim glasovima.

Farhad N. je imao samo nekoliko mjeseci kada su oteti putnički avioni namjerno usmjereni u kule bliznakinje Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku 11. septembra 2001. godine, u okviru napada na Sjedinjene Američke Države u kojima su poginule hiljade ljudi. Dvadeset i pet godina kasnije, osuđen je na doživotni zatvor jer je automobilom Mini Cooper uletio u masu ljudi u Münchenu, pri čemu su poginule dvije osobe, a desetine povrijeđene. Priča ovog 25-godišnjeg Afganistanca naglašava kako se svijet promijenio od 11. septembra, pri čemu su se i teroristička prijetnja i protivterorističke operacije neprestano mijenjale. Napade 11. septembra planirala je Al-Kaida, grupa koju je predvodio saudijski milioner Osama bin Laden, a kojoj su utočište pružile talibanske vlasti u Kabulu, koje su naknadno zbačene s vlasti. Nakon toga, Farhad N, čije je prezime skraćeno u skladu s njemačkim pravilima o privatnosti, počeo je odrastati u zemlji u kojoj su se međunarodne snage predvođene SAD-om borile 20 godina kako bi talibane držale podalje. Kasnije je bio među stotinama hiljada Afganistanaca koji su napustili svoju zemlju u potrazi za mirom i blagostanjem u Evropi, da bi se na kraju radikalizovao kroz internet propagandu koju su objavljivali imami u njegovoj rodnoj zemlji. Nije imao nikakvu povezanost niti veze s bilo kojom specifičnom grupom i čini se da je djelovao potpuno na vlastitu inicijativu. "U starim danima, takve bismo nazivali pojedinačnim akterima ili vukovima samotnjacima. To je budućnost", rekao je za Radio Slobodna Evropa bivši američki diplomata s višedecenijskim iskustvom u borbi protiv terorizma. "Niko ne mora biti dio grupe... Mogu biti inspirisani jednom grupom, mogu biti inspirisani višestrukim grupama", rekao je bivši diplomata, koji je želio ostati anoniman, dodajući da napredak u umjetnoj inteligenciji pogoršava "prekretnicu" u razvoju terorističkih prijetnji. Radio Slobodna Evropa je razgovarao s više stručnjaka o tome kako tehnološka sredstva koja nisu postojala prije 25 godina, uključujući dronove, AI i društvene mreže, stvaraju potpuno novo i opasnije okruženje. "Počinjemo viđati mnogo veću prisutnost na internetu. Počinjemo viđati mnogo veću upotrebu influensera... pored standardizovanih aktera na koje smo navikli na terorističkoj sceni, imamo i pojedinačne aktere, one koji su pod njihovim uticajem", rekao je za RSE penzionisani američki general Joseph Votel. Lego, hip-hop i dipfejkovi: Kako Iran koristi veštačku inteligenciju da oblikuje javno mnjenje na Zapadu Votel je predvodio padobranski napad američkih trupa na položaje talibana u Kandaharu u oktobru 2001. godine, samo nekoliko sedmica nakon napada 11. septembra na New York i Washington. Kasnije je igrao ključnu ulogu u, kako je nazvano Rat protiv terora, služeći i u Iraku i komandujući operacijama protiv militanata Islamske države (IS). "Ove terorističke organizacije su preživjele. Nastavile su se prilagođavati koliko god su mogle... postale su sofisticiranije", rekao je. "Okruženje je sada mnogo složenije za stručnjake za bezbjednost." 'Naslijeđeni teroristi' Sa Al-Kaidom, priča nakon 11. septembra bila je priča o franšizama, grupama kao što su Al-Shabaab u Somaliji i Jama'at al-Islam wal-Muslimin (JNIM) u regiji Sahel u zapadnoj Africi, koje su se povezale s Al-Kaidom spajajući lokalne ciljeve s njenom ambicijom za izvođenje daljih globalnih napada. Ova raspršena struktura omogućila je brendu Al-Kaide da preživi nakon što su američke vojne snage u mjesecima nakon 11. septembra žestoko napale njeno rukovodstvo i lišile je sigurnih utočišta u Afganistanu. Nova američka Strategija protiv terorizma, objavljena u maju, stavlja Al-Kaidu i "njenu najagresivniju podgrupu, Al-Kaidu na Arapskom poluostrvu (AQAP)", na vrh liste onoga što naziva "naslijeđenim islamističkim teroristima". Izvještaj UN-a prošlog mjeseca opisao je AQAP kao "predvodnicu" globalnog pokreta Al-Kaide. Posljednjih godina, studije su pokazale kako ogranci Al-Kaide koordiniraju finansiranje i obuku. Na primjer, posmatrači UN-a prošle godine su zabilježili pojedinačnu isplatu otkupnine od 50 miliona dolara JNIM-u, koju je podijelio s AQIM-om (Al-Kaida u islamskom Magrebu), AQAP-om u Jemenu i "višim rukovodstvom Al-Kaide u južnoj Aziji". Također pojačavaju slanje poruka putem interneta. "Propaganda Al-Kaide u Jemenu naglo je porasla nakon povlačenja iz Afganistana pa sve do danas. Objavili su više nego što sam ja objavila u posljednjih nekoliko godina", rekla je za RSE Sara Harmouch, stručnjakinja za terorizam i saradnica u Frontier Security Institute i u Programu za ekstremizam na Univerzitetu George Washington. "Al-Kaida u Jemenu je, nedavno prije nekoliko mjeseci... izašla sa saopćenjima i video zapisima koji podstiču napade vukova samotnjaka, tražeći od pojedinaca koji se nalaze na Zapadu da izvedu napade na tlu SAD-a i u Evropi", rekla je. Let na slijepo? U ovom okruženju koje se brzo mijenja postoji još jedan problem: gubitak kapaciteta za borbu protiv terorizma. "Letimo na slijepo. U posljednjih godinu i po dana... izgubili smo ljude i izgubili smo novac", rekao je bivši diplomata, dodajući da je trenutno geopolitičko okruženje dodatno otežalo izazov. "Trenutno se nalazimo u nekoj vrsti oka oluje između posljedica 7. oktobra [napada na Izrael 2023. godine koji je predvodio Hamas] i tekućeg rata s Iranom", nastavio je. "Izgubili smo mnogo dobrih ljudi koji su imali iskustvo na terenu i institucionalno znanje." Veze Irana s Al-Kaidom i 'kriminalnim posrednicima' Tokom webinara na Univerzitetu George Washington 2. septembra, sličnu zabrinutost iznijeli su i drugi vodeći stručnjaci za protivterorizam. Tom Sanderson iz Centra za strateške i međunarodne studije ukazao je na "smanjenje fokusa na terorizam, budžete i osoblje", dok je Bruce Hoffman iz Vijeća za vanjske odnose govorio o "egzodusu" osoblja iz Biroa za borbu protiv terorizma pri State Departmentu, koji je restrukturiran prošle godine. Pakistan ulazi u novu 'eru terorizma' Nije bilo hitnog komentara iz Bijele kuće niti State Departmenta o pitanjima pokrenutim u ovom članku. Finansiranje protivterorizma počelo je opadati nakon revizije 2018. godine, a smanjenja su se ubrzala od 2025. godine. Američka Strategija protiv terorizma navodi da "našoj naciji nije dobro služila njena obavještajna zajednica, koja se zaglibila u starim načinima posmatranja prijetnji". Jonathan Schroden, glavni voditelj istraživanja u CNA, još jednom istraživačkom centru sa sjedištem u Washingtonu, rekao je za RSE da je posljednjih godina došlo do ključne promjene u politici. "Naši ciljevi su se pomjerili sa potpunog poraza ovih grupa prema efikasnom upravljanju prijetnjom koju one predstavljaju... držeći to podalje od američkog tla", rekao je. "Mislim da je struktura koju SAD trenutno imaju na snazi bila uglavnom efikasna u tome tokom posljednjih pet do sedam godina", dodao je.

Specijalizovano tužilaštvo zatražilo je u četvrtak da bivši predsjednik Kosova, Hashim Thaci (Hašim Tači), bude proglašen krivim i osuđen na šest godina zatvora u slučaju ometanja pravde pred Specijalizovanim vijećima Kosova u Hagu. Thacijeva odbrana, s druge strane, tvrdi da Tužilaštvo nije predočilo dokaze koji opravdavaju traženu kaznu te smatra da ga treba osloboditi svih optužbi. Tužilac Joshua Hafetz rekao je tokom iznošenja završnih riječi da su "optužbe koje je Kancelarija specijalizovanog tužioca podigla i dokazala predstavljaju krivična djela". "Pokušaj miješanja u sudski proces i njegovo ometanje pred ovim sudom predstavlja prijetnju pravičnom provođenju pravde", rekao je Hafetz. Međutim, Thacijeva braniteljica Sophie Menegon osporila je tvrdnje tužioca, navodeći da Specijalizovano tužilaštvo traži kaznu za Thacija "kako bi prikrio i opravdao veoma invazivne mjere koje su mjesecima primjenjivane protiv njega". "To uključuje tajno snimanje svih njegovih razgovora, telefonskih poziva i drugih komunikacija koje nisu bile zaštićene privilegijom, uključujući razgovore sa suprugom i sinom", rekla je ona. Naglasila je da su "dokazi slabi, optužbe slabe i u pravnom i u činjeničnom smislu, te da to opravdava oslobađanje Thacija po svim tačkama optužnice". Na prvom ročištu posvećenom iznošenju završnih riječi prisutan je samo Thaci, dok ostali optuženi sjednicu prate putem video-linka. Bashkim Smakaj, Isni Kilaj, Hajredin Kuci i Fadil Fazliu pred Specijalnim sudom, putem video-linka, 10. septembra 2026. Odbrana i tužilaštvo imaju tri dana za iznošenje završnih argumenata u ovom predmetu, koji je povezan s glavnim sudskim postupkom protiv Thacija i trojice bivših čelnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Tužilaštvo je navelo da bi Thaci, ukoliko bude proglašen krivim, kaznu za ovaj slučaj izdržavao "nakon eventualne kazne koja će mu biti izrečena u predmetu 6, ukoliko ona bude izrečena". Za ostale optužene Tužilaštvo je također zatražilo osuđujuće presude i zatvorske kazne. Predloženo je da Hajredin Kuci (Kuči) bude osuđen na devet mjeseci zatvora, dok bi Fadil Fazliu (Fadilj Fazljiu), Isni Kilaj (Kiljaj) i Bashkim Smakaj (Baškim) trebali dobiti po tri godine zatvora. Dva dana nakon završetka završnih riječi, Thaci će zajedno s Kadrijem Veselijem (Veselji), Jakupom Krasniqijem (Krasnići) i Rexhepom Selimijem (Redžep Seljimi) izaći pred sudsko vijeće radi izricanja presude u procesu za ratne zločine počinjene tokom rata na Kosovu 1998. i 1999. godine. Tužilaštvo je za svakog od njih zatražilo po 45 godina zatvora. Sva četvorica negiraju optužbe. Tužilaštvo: Snimci i dokumenti potvrđuju pokušaje uticaja na svjedoke Specijalna tužiteljica Kimberly West u završnoj riječi navela je da su Thaci i ostali optuženi mjesecima pokušavali uticati na iskaze svjedoka u postupku za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. "Zajedno sa svojim saradnicima pokušao je ometati ovaj postupak miješanjem u svjedočenja ovih svjedoka, ali je uhvaćen. Uhvatile su ga brojne sate snimaka i dokumenti koji potvrđuju ono što se na snimcima čuje", rekla je ona. West je ostale optužene opisala kao Thacijeve bliske saradnike, odane saveznike i bivše podređene, tvrdeći da ih je on usmjeravao da kontaktiraju svjedoke čiji su iskazi, prema njegovom mišljenju, bili ključni za postupak za ratne zločine. Prema navodima tužiteljice, upute su uključivale zahtjeve za izmjenu iskaza ili za drugačije predstavljanje Thacijeve uloge na mjestima na kojima su navodno počinjeni zločini. Ona je rekla da je Thaci formirao manje grupe saradnika kojima je davao instrukcije kako svjedočenja prilagoditi "njegovom narativu". Tužiteljstvo tvrdi da su iskazi svjedoka štampani u pritvorskom centru, gdje su tokom posjeta i analizirani. West je takođe navela da je Thaci s ostalim optuženima razgovarao o hijerarhiji OVK-a i načinima da se kroz iskaze svjedoka umanji njegova komandna uloga. Tužilaštvo ponovo pustilo dijelove snimaka Specijalni tužilac Joshua Hafetz potom je predstavio dijelove snimaka razgovora između Thacija i saoptuženih, optužujući odbranu da pokušava umanjiti značaj dokaza. Tužilac Joshua Hafetz tokom saslušanja, 10. septembra. Prema njegovim riječima, tužiteljstvo nije koristilo dijelove koji se ne mogu jasno čuti, dodajući da je Thaci često govorio šapatom. U sudnici su prikazani dijelovi razgovora Thaçija i Fazliua o svjedočenju Rustema Mustafe, poznatog kao Remi. Tužiteljstvo tvrdi da je Thaci preko Fazliua i njegovog sina davao instrukcije Mustafi o tome kako bi trebao svjedočiti u postupku za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Tužilaštvo navodi da se Fazliu dan nakon razgovora vratio na Kosovo i preko svog sina Fahrija stupio u kontakt s Mustafom, a zatim nekoliko dana kasnije obavijestio Thacija o razgovoru, nakon čega je uslijedilo novo usmjeravanje oko svjedočenja. "Dvanaest sati bez ikakvog lapsusa ne može. Neka odgovara kratko, ‘da’ ili ‘ne’. Izjave su mu dobre, ali može pogriješiti jer previše govori. Reci mu da bude kraći", čuje se Thaci na snimku prikazanom u sudnici. Hafetz je tvrdio da je Thaci tokom Fazliuovih posjeta u pritvoru otkrio povjerljive informacije, uključujući dokaz o kojem će Mustafa biti ispitivan i knjigu koju će mu tužioci predočiti, uz upute kako da odgovori. Tužilaštvo je spomenulo i posjetu Hajredina Kucija Thaciju u Hagu, dok je Kuci bio dio odbrane Kadrija Veselija. Prema navodima tužilaštva, Kuci je kontaktirao Mustafu porukama iako je za komunikaciju sa svjedocima potrebna prethodna dozvola suda. Tužilaštvo smatra da se Kuci time oglušio o sudska pravila. Kako bi ilustrirao bliskost dvojice optuženih, tužilac je naveo da je Kuci tokom posjete više puta Thacija oslovljavao sa "šefe", dok je Thaci njega više od 50 puta nazvao "Hajro". Tužilaštvo tvrdi da je Thaci preko Kucija pokušao uticati na troje svjedoka, među kojima su bila dvojica bivših pripadnika OVK i jedna osoba koja se vodi kao navodna žrtva pripadnika OVK. "Cilj usmjeravanja svjedoka bio je da pripremi narativ prema kojem on nema krivičnu odgovornost za djela iz predmeta broj 6", rekao je Hafetz. Prema njegovim riječima, jedan od svjedoka bio je Sulejman Selimi (Seljimi), poznat kao svjedok broj pet. Tužilaštvo tvrdi da je Thaci preko Kucija poručio da Selimi treba naglasiti kako su komandanti operativnih zona OVK imali isključivu nadležnost. "Reci da je satelitski telefon donijela dijaspora... Demaci je donio neke pravilnike“, čuje se Thaci na jednom od snimaka. Tužilaštvo navodi da se s Kucijem razgovaralo i o knjizi o kojoj će biti ispitivan Mustafa, te da su preko njega slane dodatne upute o svjedočenju Selimija. Optužbe za ometanje pravde Thaci, kao i Smakaj, Kilaj, Fazliu i Kuci, optuženi su da su između aprila i novembra 2023. godine pokušali uticati na iskaze svjedoka koje je tužilaštvo pozvalo u predmetu za ratne zločine protiv Thacija i drugih bivših čelnika OVK. Thaci se suočava s tri tačke optužnice za pokušaj ometanja službenih osoba u vršenju službenih dužnosti te osam tačaka za povredu tajnosti postupka i nepoštivanje suda. Smakaj, Kilaj i Fazliu terete se po jednim slučajem pokušaja ometanja službenih osoba u vršenju službenih dužnosti i jednim slučajem nepoštivanja suda. Kuci se, s druge strane, suočava s dvije optužbe za nepoštovanje suda. Sva petorica izjasnila su se da nisu krivi. Suđenje je počelo 27. februara, a tužilaštvo je 13. marta završilo izvođenje dokaza. Ako bude oslobođen optužbi za ratne zločine, hoće li Thaci odmah biti pušten? Na Kosovu se posljednjih mjeseci postavlja pitanje može li se bivši predsjednik države odmah vratiti u zemlju ukoliko bude oslobođen optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Prema Pravilniku o postupku i dokazima Specijalnog suda, "kada se pritvoreni optuženi proglasi nevinim, odmah se pušta na slobodu, osim ako se zakonito nalazi u pritvoru ili izdržava kaznu za druga krivična djela od onih za koja je oslobođen". Specijalni sud u Hagu, zvanično poznat kao Specijalizovana vijeća i Specijalizovana tužilaštva Kosova, funkcioniše u okviru pravosudnog sistema Kosova, ali se sastoji od međunarodnih sudija i tužilaca. Kako je u avgustu za Radio Slobodna Evropa izjavio portparol Specijalizovanih vijeća Michael Doyle , Thaciju je pritvor određen i u predmetu za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, ali i u odvojenom predmetu za ometanje pravde. "Stoga, ako gospodin Thaci bude oslobođen u predmetu za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, o tome hoće li ostati u pritvoru odlučit će sudija koji vodi predmet za ometanje pravde", rekao je Doyle. Sudija je obavezan svaka dva mjeseca preispitivati da li je pritvor i dalje opravdan. "To može učiniti i na zahtjev optuženog, ako je došlo do promjene okolnosti", dodao je Doyle. Ellis: Presuda Thacija i ostalih, mogla bi biti presedan za međunarodnu pravdu Posljednju, desetu odluku o produženju pritvora sudija je donio 31. jula, ocijenivši da i dalje postoji rizik da bi Thaci mogao ometati postupak ili počiniti druga krivična djela. Istom odlukom određeni su i rokovi za naredno preispitivanje pritvora: Thaci može podnijeti svoje argumente do 7. septembra. Ako to ne učini, tužilaštvo mora dostaviti svoj stav do 14. septembra, a Thaci može odgovoriti do 21. septembra. Thaci se nalazi u pritvorskoj jedinici u Hagu od novembra 2020. godine, kada je uhapšen pod optužbama za ratne zločine. Od tada su odbijeni svi zahtjevi njegove odbrane za puštanje na slobodu. Sud nije prihvatio ni ponuđenu garanciju od 50.000 eura, uz niz uslova koje je Thaci bio spreman prihvatiti u zamjenu za puštanje iz pritvora. Optužbe za ratne zločine Thaci, Veseli, Krasniqi i Selimi optuženi su za ubistva, mučenje i progon, navodno počinjene tokom rata za nezavisnost Kosova od Srbije 1998. i 1999. godine. Sva četvorica negiraju optužbe i izjasnila su se da nisu kriva za djela koja obuhvataju oko 155 žrtava. Tokom trogodišnjeg suđenja svjedočilo je više od 130 svjedoka, a u spis je uvršteno i 160 pisanih izjava drugih svjedoka. Suđenje je završeno u februaru. Specijalni sud formalno je dio pravosudnog sistema Kosova, ali ga čine međunarodne sudije i tužioci. Dva narativa, jedna presuda: Kako će se pamtiti Oslobodilačka vojska Kosova posle suđenja u Hagu? Proces protiv bivših lidera OVK naišao je na brojne kritike na Kosovu, gdje ga mnogi smatraju jednostranim jer ne obuhvata zločine koje su počinile srpske snage na teritoriji Kosova. Širom Kosova postavljeni su veliki bilbordi i plakati s porukom "Sloboda ima ime" i fotografijama bivših čelnika OVK. Održani su i protesti protiv ovog sudskog procesa u Hagu, Prištini i drugim gradovima. Hiljade građana učestvovale su u protestu pod sloganom "Pravda, ne politika", održanom na Dan nezavisnosti Kosova 17. februara ove godine u Prištini, u znak podrške Thaciju, Veseliju, Selimiju i Krasniqiju.

Ruski fudbalski funkcioner i bivši obaveštajac Sergej Prjadkin (Sergey Pryadkin) je, odlukom srpskih vlasti, novi državljanin Srbije – utvrdio je Radio Slobodna Evropa (RSE) analizom zvaničnih vladinih dokumenata. Rešenjem Vlade, kojim se zaobilaze redovne procedure, Prjadkin je postao državljanin Srbije 3. septembra. Dokument, sa potpisom premijera Đure Macuta, objavljen je u Službenom glasniku dan kasnije. Vlada se u rešenju poziva na odredbu zakona, po kojoj stranac može postati srpski državljanin po ubrzanom postupku, ukoliko to predstavlja "interes" za državu. Izvod iz Službenog glasnika, u kojem je 4. septembra objavljeno rešenje Vlade o prijemu Sergeja Prjadkina u državljanstvo Srbije. Međutim, obrazloženje vlasti izostaje, dok medijski izveštaji ukazuju na bliske veze Prjadkina sa ključnim imenima srpskog fudbala, kao što je generalni direktor kluba Crvena zvezda i kum predsednika Srbije Zvezdan Terzić. Srpski timovi nastavili su "bratske veze" sa ruskim klubovima i reprezentacijom, uprkos međunarodnim sankcijama nakon invazije na Ukrajinu - prateći tako državnu politiku vlasti u Beogradu koja se za pet godina rata nije distancirala od Kremlja. Vlada nije odgovorila na pitanja RSE zašto je Prjadkinu dodeljeno državljanstvo i kako je to od interesa za Srbiju. Sa Prjadkinom je RSE je pokušao da stupi putem Evropske fudbalske unije (UEFA) i Ruskog fudbalskog saveza. Njegov odgovor do objave teksta nije stigao. Tako je bez odgovora ostalo pitanje da li je i kako sam inicirao da dobije državljanstvo Srbije i zašto mu je potreban srpski pasoš. Srbija dodeljuje državljanstva Rusima pod sankcijama SAD i Ukrajine Državljanstvom Prjadkinu nastavio se trend vlasti, predvođenih Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića, kojim se srpski pasoši dodeljuju Rusima po ubrzanoj proceduri. Od početka rata u Ukrajini u februaru 2022, na spisku novih državljana Srbije našli su se i mnogi Rusi bliski režimu Vladimira Putina. RSE je ranije utvrdio da je među njima bilo i ruskih državljana – javnih ličnosti, političara, biznismena, koji su na "crnoj listi" zapadnih zemalja zbog svoje podrške ratu. Zbog toga je zvanični Beograd pod lupom Evropske unije (EU). Brisel je upozoravao da srpski pasoš omogućava ruskim državljanima ulazak u Uniju bez viza, što predstavlja potencijalni bezbednosni rizik. Ko je Sergej Prjadkin? Prjadkin već dugo figurira kao jedan od čelnih ljudi ruskog fudbala. Četrnaest godina je vodio rusku Premijer ligu, elitno klupsko takmičenje – sve do 2021. godine, kada je podneo ostavku. Tokom karijere bio je i potpredsednik Ruskog fudbalskog saveza. Njegove funkcije u ruskom fudbalu pratila su novinarska istraživanja u kojima su iznete sumnje na korupciju i sukob interesa prilikom kupovine i prodaje igrača, što je krovna fudbalska organizacija Rusije odbacivala. A iz ruskog saveza napredovao je ka evropskoj fudbalskoj uniji. Prjadkin je, prema izveštaju ruske agencije TASS iz juna 2025, tada izjavio da mu u UEFA teče drugi savetodavni mandat, te da je zvanično na funkciji do 2027, do kada traje mandat i predsedniku UEFA Aleksandru Čeferinu. Sergej Prijadkin na funkciji u Ruskom fudbalskom savezu, decembar 2018. godine Izjavljivao je i da se u krovnoj fudbalskoj organizaciji Evrope zalaže za povratak ruskih timova na međunarodnu scenu. Dok je ruskim klubovima i reprezentaciji od 2022. zabranjeno učešće u evropskim i svetskim takmičenjima pod okriljem UEFA i FIFA, suspenzije se ne odnose na pojedince, angažovane u ovim međunarodnim organizacijama. UEFA za RSE potvrđuje da sankcije ne važe za ruske zvaničnike u toj organizaciji. U odgovoru upućuju na aktuelne sastave organa i tela UEFA, u kojima nema Prjadkina, ali ne preciziraju da li je on trenutno na bilo koji drugi način angažovan u evropskoj fudbalskoj uniji. "Nemamo daljih komentara", navode na kraju pisanog saopštenja, upitani o Prjadkinovom statusu u UEFA, kao i o njegovom novom srpskom državljanstvu. Sportski arbitražni sud odbacio ruske žalbe na zabrane FIFA-e i UEFA-e Kao visoki fudbalski funkcioner, Prjadkin je 2019. godine od ruskog predsednika Vladimira Putina primio orden časti. A pre fudbalske, gradio je obaveštajnu karijeru. Zvanična biografija, ranije objavljena na sajtu ruskog fudbalskog saveza, ukazuje na Prjadkinovo školovanje pri KGB-u (sovjetskoj tajnoj policiji), kao i na njegov angažman u ruskim obaveštajnim strukturama tokom devedesetih godina. Crvena zvezda gost Putinovom 'omiljenom' klubu uprkos sankcijama UEFA 'Najbolji prijatelj' prvog čoveka Crvene zvezde Sergej Prjadkin je, prema medijskim izveštajima, proteklih godina bio gost Beograda, gde ga je dočekivao prvi čovek Crvene zvezde Zvezdan Terzić. U intervjuu nedeljniku NIN iz 2023. godine, Terzić je Prjadkina opisao kao "bivšeg generala KGB-a" i svog "najboljeg prijatelja". Na društvenim mrežama bio je viralan snimak iz 2024, gde na privatnoj zabavi u Beogradu, nakon pobede Crvene zvezde na utakmici u UEFA Ligi šampiona, Terzić i Prjadkin zajedno pevaju rusku narodnu pesmu "Kaćuša". Zvezdan Terzić do objave teksta nije odgovorio na pitanja RSE - da li je i kakvu ulogu imao u dodeljivanju srpskog državljanstva Prjadkinu. Veze politike, klubova i navijača: Veličanje Mladića bez reakcija i sankcija Iako su vrata Evrope zatvorena za ruske timove od 2022, srpski timovi su sa njima nastavili saradnju. U tome su prednjačili najtrofejniji klubovi - Crvena zvezda i Partizan. Odigrali su više prijateljskih utakmica sa ruskim prvoligašima, sa kojima, kako se opisuje, neguju "bratske odnose". A reprezentacija Srbije bila je 2024. prva evropska ekipa koja je sa ruskom reprezentacijom, od uvođenja sankcija, pod sloganom "bratski duel" odigrala prijateljsku utakmicu u Moskvi. Nacionalni tim je, tako, bio na liniji vlasti u Srbiji koje su do sada odbijale pozive Brisela da se usklade sa zajedničkom spoljnom politikom Unije – odnosno, da uvedu sankcije Moskvi i distanciraju se od bliskih veza sa ruskim vlastima. Pod sloganom 'Bratski duel' Srbija prva evropska fudbalska reprezentacija u Moskvi Ranija analiza RSE, iz juna ove godine , pokazala je da je Vlada Srbije od početka 2026. po ubrzanoj proceduri dodelila četiri puta više državljanstava ruskim građanima nego svim ostalim strancima zajedno. Među njima je tokom 2026. bilo i najmanje troje Rusa pod međunarodnim sankcijama. Analiza pokazuje i da je od početka rata, odlukom Vlade, državljanstvo dobilo više od 300 ruskih državljana. To nije i krajnji broj, jer državljanstva dodeljuje i Ministarstvo unutrašnjih poslova - po redovnoj proceduri, uz ispunjavanje određenih uslova. MUP nije odgovarao na upite RSE koliko je ruskih državljana dobilo državljanstvo Srbije od 2022.